- 1 -              Rev 1181/2019-2

Broj: Rev 1181/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. W., O., Republika Austrija, zastupanog po punomoćniku P. J., odvjetniku u L., protiv I-tuženika S. m. i. B.-I. G. d.o.o., L., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju K. M. iz P., i II-tuženika I. B. iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Č., odvjetniku u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B. B. iz L., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Z. i I. Z. B. u L., radi utvrđenja raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2749/13-2 od 24. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-244/12-25 od 7. lipnja 2013., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2749/13-2 od 24. kolovoza 2015. potvrđena je presuda Općinskog suda u Labinu broj P-244/12-25 od 7. lipnja 2013. kojom je djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji nekretnine k.č. 416/3, z.k.ul. 1102 k.o. N. sklopljen 31. srpnja 2007. raskinut u dijelu kojim je sklopljen između tužitelja W. W. kao prodavatelja i pravnog prednika prvotuženika B.-I. G. d.o.o., L. kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika R. U. i to u odnosu na suvlasnički udio tužitelja W. W. od 1/2 dijela, dok je u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je taj ugovor raskinut i u dijelu koji je sklopljen između A. H. kao prodavatelja i pravnog prednika prvotuženika B.-I. G. d.o.o., L. kao kupca ovjerenog kod javnog bilježnika R. U. u odnosu na suvlasnički udio A. H. od 1/2 dijela te je zatraženo nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Labinu uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina, kao i podredni zahtjev kojim je traženo da se prvotuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 140.459,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je tužitelju naloženo na ime troškova postupka isplatiti prvotuženiku iznos 35.937,00 kn, a umješaču na strani tuženika iznos 28.125,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo iz razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati. To što je drugostupanjski sud ispitujući pravilnost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a polazeći od stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja i na to primjenjujući materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 54. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda ocijenio da tužitelj i A. H. kao prodavatelj iz sporne nekretnine u odnosu na prvotuženika kao njezinog kupca nisu imali položaj solidarnih vjerovnika, je pravna ocjena, a na što je drugostupanjski sud ovlašten u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Stoga  nema  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju revident neosnovano upire.

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine označene k.č. 416/3, z.k.ul. 1102 k.o. N. sklopljen 31. srpnja 2007. između tužitelja i A. H. kao prodavatelja i B.-I. G. d.o.o., L. prednika prvotuženika kao kupca raskinut, nalaganje zemljišnoknjižnog odjela Općinskom sudu u Labinu uspostaviti zemljišnoknjižno stanje na toj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama te podredni zahtjev da se prvotuženiku naloži tužitelju isplatiti kunsku protuvrijednost 140.459,00 EUR-a na ime preostale ugovorene i kupoprodajne cijene.

Polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

- da su u predmetnom kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 31. srpnja 2007. kao prodavatelji naznačeni tužitelj i A. H., a koji prodaju svoje suvlasničke dijelove nekretnine k.č.br. 416/3, kuća i dvorište upisani u z.k.ul. 1102 k.o. N., a

- da je kao kupac naznačen B.-I. G. d.o.o. pravni prednik prvotuženika koji se obvezao prodavateljima isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu 150.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti,

- da  je  kupac od ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene isplatio iznos 9.541,00 EUR-a, a

- da po pozivu tužitelja  nije izvršena isplata ostatka iznosa ugovorene kupoprodajne cijene,

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Labinu na predmetnoj nekretnini tužitelj upisan kao suvlasnik za 1/2 dijela, a

- da je na 1/2 dijela u zemljišnim knjigama bio upisan B.-I. G. d.o.o., L., a na temelju predmetnog kupoprodajnog ugovora i tabularne izjave izdate od A. H. od 4. srpnja 2008., te

- da je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenom 20. travnja 2011. između B.-I. G. d.o.o., L. i drugotuženika, drugotuženik upisan kao suvlasnik za 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini

pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 31. srpnja 2007. u dijelu koji se odnosi na 1/2 suvlasničkog dijela tužitelja, sve u smislu odredbe čl. 360. i čl. 362. ZOO, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbili ocijenivši ga neosnovanim, a čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno uz obrazloženje koje je u tom pravcu dao drugostupanjski sud u revizijom pobijanoj presudi.

Naime, polazeći od:

- odredbe čl. 54. ZOO-a, a prema kojoj kad na vjerovnikovoj strani ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena; dakle solidarnost vjerovnika se ne predmnijeva, te

- sadržaja ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljeno 31. srpnja 2007., a iz čijih ugovornih odredbi ne proizlazi da su tužitelj i A. H. kao prodavatelji, svoj položaj vjerovnika u tom ugovornom odnosu sa B.-I. G. d.o.o., L. ugovorili kao onaj solidarnih vjerovnika, a

- da ni ZOO položaj prodavatelja nekretnina u kupoprodajnom ugovoru ne određuje kao solidarne vjerovnike (čl. 377. ZOO-a samo određuje da takav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku)

nameće se kao pravilna pravna ocjena iz pobijane presude kako tužitelj i A. H. nisu imali položaj solidarnih vjerovnika iz ugovornog odnosa sa B.-I. G. d.o.o., L. – sada prvotuženikom, a na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 31. srpnja 2007., a zbog čega je tužitelj ovlašten zahtijevati utvrđenje raskida tog ugovora, a zbog neispunjenja od strane prvotuženika ugovorne obveze samo u onom dijelu koji se odnosi na njegov suvlasnički dio, a što u smislu odredbe čl. 41. st. 1. i 3. ZOO-a je u ovom slučaju 1/2 dijela, a koji zahtjev tuženici i ne spore. Stoga je pravilno pobijanom presudom odbijen zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi i na utvrđenje raskida kupoprodajnog ugovora u dijelu koji se odnosi na tim ugovorom prodat suvlasnički dio A. H.

Kod nesporne činjenice da je na nekretnini koja je bila predmet kupoprodaje spornog ugovora, tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Labinu upisan kao suvlasnik za 1/2 dijela, onda je, a polazeći od prethodno obrazloženog pravilno i odbijen njegov zahtjev kojim je traženo nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Labinu uspostava zemljišnoknjižnog stanja, a kakva je bila prije provedbe spornog ugovora, a sve kod činjenice da je tužitelj i prije i poslije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik za 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, kod činjenice da je sporni kupoprodajni ugovor raskinut u dijelu koji se odnosi na 1/2 suvlasničkog dijela tužitelja, a ne i u dijelu koji se odnosi na 1/2 suvlasničkog dijela A. H., onda je izvjesno da je neosnovan i podredni zahtjev tužitelja upravljen na isplatu preostale kupoprodajne cijene iz spornog ugovora. Ovo stoga što u smislu odredbe čl. 368. ZOO-a učinak raskida ugovora je taj da se strane oslobađaju svojih obveza, pa time i prvotuženik u odnosu na dio kupoprodajne cijene koji bi se odnosio na suvlasnički dio tužitelja na nekretnini koja je predmet dijela raskinut ugovora, odnosno stoga što tužitelj, ako i nije solidarni vjerovnik sa A. H. ne može potraživati od prvotuženika isplatu dijela kupoprodajne cijene, a koja se odnosi na suvlasnički dio nekretnine A. H.

Slijedom navedenog, reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 5. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.