- 1 -              Rev 1494/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1494/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženice D. M., OIB ..., G., radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1217/2016-2 od 7. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-140/16 od 21. srpnja 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da izvanbračnu stečevinu tužitelja i tuženice na jednake dijelove čine novčana sredstva koja se vode na računima na ime D. M. kod H. A. A. B. d.d. i P. banke Z. d.d. i koja su 13. travnja 2009. iznosila 81.537,06 EUR, a što je tuženica dužna priznati i tužitelju isplatiti 40.768,53 EUR s pripadajućim kamatama (točka I.), odbijen je i zahtjev da se utvrdi da izvanbračnu stečevinu tužitelja i tuženice čine nekretnine upisane u zk.ul. 33 k.o. M. S. pobliže opisane u izreci presude (točka II. izreke), kao i zahtjev da se utvrdi da u izvanbračnu stečevinu stranaka spadaju i pokretnine pobliže označene u izreci presude (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev da tuženica naknadi tužitelju troškove parničnog postupka (točka IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi u točkama I. i II. izreke.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odlučeno je da će se o trošku žalbe odlučit u konačnoj odluci.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Revident osporava ocjenu dokaza i utvrđenja do kojih su sudovi došli primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP.

 

Prema ocjeni ovog suda ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene čl. 8. ZPP stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju, a navodi revidenta kojima osporava činjenično stanje ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Revident navodi da je sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP jer prema zakonskoj presumpcija imovina stečena tijekom izvanbračne zajednice je izvanbračna stečevina, a onaj koji tvrdi suprotno to mora dokazati te ističe da u provedenom postupku tuženica nije dokazala suprotno odnosno nije dokazala da predmetna imovina nije izvanbračna stečevina.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nije došlo do primjene čl. 221.a ZPP prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Nižestupanjski su sudovi na temelju činjenica i dokaza kojima je tuženica pobila navode tužitelja (čl. 219. ZPP), pravilno primijenili čl. 8. ZPP i zaključili da ušteđevina i nekretnine, koje su predmet tužbenog zahtjeva, potječu od vlastite imovine tuženice te nisu izvanbračna stečevina stranaka.

 

U pobijanoj presudi navedeni su jasni i neproturječni razlozi i pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da izvanbračnu stečevinu stranka čine ušteđevina od 85.000,00 eura, kao i  imovina pobliže označena u izreci presude.

 

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1. siječnja 2003. do 13. travnja 2008.,

- da je tužiteljica prije toga bila u braku u kojem je dobila dvoje djece, da je tužitelj bio u braku u kojem je također dobio djecu,

- da je izvanbračna zajednica prekinuta 13. travnja 2009. kada je tužitelj kuhinjskim nožem pokušao ubiti tuženicu, da je ista ozlijeđena pobjegla kroz prozor nakon čega je tužitelj benzinom zapalio drveni namještaj kuće u M. 16, zbog kojih je kaznenih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina,

- da su predmetne nekretnine bile uknjižene kao vlasništvo tuženice temeljem ugovora o kupoprodaji od 13. ožujka 2009.,

- da je prije izvanbračne zajednice tuženica bila vlasnica kuće u S. koju je kupila 8. travnja 1988. od M. G. za 240.000,00 dem i koja je bila njezina vlastita imovina,

- da je tuženica kuću u S. 30. prosinca 2005. prodala za 230.000,00 eura,

- da je od novca ostvarenog prodajom kuće u S. tuženica 20. rujna 2007. i 17. travnja 2007. kupila devastiranu kuću u K., koju je brzo i prodala,

- da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupila i imanje u D. koje je također brzo prodala,

- da je 2009. od vlastite imovine kupila za 10.000,00 eura kuću i nekretnine u M. koje su predmet ovog postupka,

- da je nakon prekida izvanbračne zajednice, 3. rujna 2009. prodala nekretnine u M. za 10.000,00 eura,

- da je tuženica tijekom 2008. i 2009. na svojim bankovnim računima imala značajnu ušteđevinu, a koja potječe od kupovine ostvarene prodajom kuće u S..

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da ušteđevina i nekretnine potječu od vlastite imovine tuženice pa nisu izvanbračna stečevina stranaka, već su vlastita imovina tuženice sukladno čl. 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15 - dalje: ObZ/03) stoga su odbili tužbeni zahtjev.

 

Tužiteljevo osporavanje primjene materijalnog prava svodi se isticanje da je imovina stečena tijekom izvanbračne zajednice izvanbračna stečevina.

 

Prema čl. 248. ObZ/03 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice radom ili potječe iz te imovine dok je čl. 3. ObZ/03 određeno da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

 

Međutim u postupku koji je prethodio reviziji, tuženica je dokazala da je imovina za koju tužitelj tvrdi da je stečena tijekom izvanbračne zajednice, njezina vlastita imovina stoga sukladno čl. 253. st. 1. ObZ prema kojem imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a st. 2. vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ (nasljeđivane, darovanje i sl.) nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev.

 

Ostali revizijski navodi koji se iscrpljuju u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena sukladno čl. 393. ZPP, reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.