- 1 -              Revt 88/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 88/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. banka d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z. protiv tuženika D. B., iz J., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-754/14-4 od 25. studenoga 2014. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-74/10 od 9. prosinca 2013., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 819.834,45 EUR-a, a koji iznos predstavlja protuvrijednost iznosa od 1.603.456,82 DEM (prema fiksnom tečaju 1 EUR=1,95583 DEM na dan 1.3. 2002) zajedno sa kamatama tekućim na pojedinačne iznose pobliže naznačenim u prvostupanjskoj presudi. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 693.815,60 kn.

 

Drugostupanjskom presudom pod točk. I. izreke djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, kao i u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka za iznos 568.204,00 kn, te je ista djelomično preinačena u dijelu pod toč. II. izreke na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125.611,60 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude pod toč. I. izreke reviziju je podnio tužitelj iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, tužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodi da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja u dijelu kojem tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 819.834,45 EUR-a zajedno sa kamatama s osnove naknade štete.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

-              da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o zalogu od 24. siječnja 1996.,

-              da je navedenim Ugovorom o zalogu tuženik kao založni dužnik ovlastio tužitelja kao založnog vjerovnika da radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kontragaranciji, kontragarancijskom kreditu i jamstvu od 12. prosinca 1995. sklopljenim između tužitelja kao banke, S. drvne industrije p.o. kao nalogodavca i A. A. kao jamca platca zasnuje založno pravo u svoje ime na 18415 dionicama društva P. d.d. koje su u njegovom vlasništvu,

-              da su u trenutku sklapanja Ugovora o zalogu, dionice društva P. d.d. bile u vlasništvu tuženika i nisu bile opterećene nikakvim kreditom,

-              da tužitelj nije zasnovao založno pravo na dionicama društva P. d.d. iz razloga što Ugovor o zalogu nije imao propisanu formu tj. nije bio u obliku javnobilježničkog akta (solemniziran),

-              da je u međuvremenu, a nakon sklapanja Ugovora o zalogu došlo do otuđenja tuženikovih dionica ovrhom od strane treće osobe, kao i do preoblikovanja društva P. koje tuženik nije mogao izbjeći,

-              da su isplate po garanciji bile 1997. i 1998 godine,

-              da je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatom postavio 28. listopada 2005.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je zahtjev tužitelja za isplatu 819.834,45 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama neosnovan. Pri tome nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije dokazao da su bile ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze odnosno da ne postoji povreda ugovorne obveze na tuženikovoj strani sukladno čl. 262. – čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99 i 88/01 – dalje ZOO ) kao i da je nastupila zastara predmetnog potraživanja sukladno čl. 371. ZOO, a u svezi čl. 361. ZOO.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravilnost primjene odredbe čl. 262. do čl. 269 ZOO, te čl. 371. ZOO, a u svezi čl. 361. ZOO.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja podnesene protiv dijela odluke kojom je odlučeno o troškovima treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.