- 1 -              Revd 686/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 686/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. Z. iz V., (OIB: ...) i II. tužitelja R. D. iz V., (OIB: ...), kao nasljednika prvotne tužiteljice, sada pok. S. A. iz V., oboje zastupanih po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. H. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. V. & N. R. iz V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja M. H. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. V. & N. R. iz V., protiv I. protutuženice K. Z. iz V., (OIB: ...) i II. protutuženika R. D. iz V., (OIB: ...), kao nasljednika prvotne protuženice, sada pok. S. A. iz V., oboje zastupanih po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz V., radi utvrđenja osnovanim potraživanja isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika ujedno i protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-468/2018-2 od 5. prosinca 2019. u odluci kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-159/2015-42 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Tuženiku ujedno i protutužitelju dopušta se revizija protiv osporenog dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-468/2018-2 od 5. prosinca 2019. kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-159/2015-42 od 25. svibnja 2018. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: "Da li preuzimanje postupka u smislu odredbe članka 212. stavak 1. ZPP-a i 215. stavak 1. ZPP-a ovisi o volji nasljednika, odnosno da li isti imaju mogućnost svojim radnjama ili neaktivnošću odbiti preuzeti postupak? (Rev 596/18)".

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena i djelomično odbijena kao neosnovana žalba tuženika ujedno i protutužitelja pa je prvostupanjska presuda: 

 

a) potvrđena

 

- u točki I. izreke, u odluci koja glasi: "Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između S. A. OIB: ... u svojstvu primateljice uzdržavanja, iz V., ...i M. H. OIB: ... u svojstvu davatelja uzdržavanja, iz Z., ..., a koji je ovjeren kod Općinskog suda u Virovitici, dana 16. listopada 2007. pod posl. br. R1-185/2007.“,

 

- u točki II. izreke, u odluci koja glasi: „Utvrđuje se osnovanim potraživanje po protutužbenom zahtjevu M. H. OIB: ... iz Z., ..., do iznosa od 10.120,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 10. svibnja 2013. do. 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“,

 

- u točki III. izreke, u odluci koja glasi: „Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u razlici od dosuđenih 10.120,00 kuna pa do zatraženih 56.820,00 kuna.“

 

b) ukinuta u točki IV. (u odluci na utvrđenje „osnovanim potraživanje tužiteljice istaknuto u prijebojnom zahtjevu od 11. lipnja 2013., do iznosa od 10.120,00 kuna“), V. (u odluci koja glasi: „Prebijaju se potraživanja tuženika i tužiteljice, te se utvrđuje da ne postoji obveza tužitelja-protutuženika isplatiti naknadu tuženiku-protutužitelju za dano uzdržavanje.“) i VI. izreke (u odluci o parničnom trošku) i u tome je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

Tuženik ujedno i protutužitelj (dalje: tuženik) je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude u odluci kojom je usvojen zahtjev tužitelja i odbijen njegov protutužbeni zahtjev, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji praksa revizijskog suda ali je osporena presuda temeljena na shvaćanju koje je sa ovom u suprotnosti.

 

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbama čl. 385.a ZPP-a propisano je:

 

"Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

 

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu."

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja, sada kao nasljednika S. A. - koja je tužbom pokrenula ovaj spor, na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je S. A. sklopila „u svojstvu primateljice uzdržavanja“ sa tuženikom „u svojstvu davatelja uzdržavanja“.

 

Predmetom spora je i protutužbeni zahtjev protutužitelja na utvrđenje „osnovanim potraživanja“ da mu se vrati (isplati) ono što je dao u izvršenju istog ugovora.

 

Drugostupanjski sud je (potvrđivanjem prvostupanjske presude) zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i prihvatio - dok je zahtjev protutužitelja ocijenio djelomično osnovanim i djelomično prihvatio i djelomično odbio.

 

Pritom je, po utvrđenju:

 

- da je tužiteljica S. A. umrla tijekom postupka (...), slijedom čega je rješenjem prvostupanjskog suda od 9. prosinca 2014. postupak prekinut i „riješeno da će se nastaviti kada nasljednici ili staratelj ostavine preuzmu postupak“,

 

- da je u ostavinskom postupku iza A. S., na ročištu održanom 9. listopada 2013., proglašena oporuka ostaviteljice i utvrđeno da su njezini oporučni nasljednici R. D. i K. Z. (ovdje tužitelji) - a zakonski nasljednici L. U., sestra ostaviteljice, te A. U. i S. U., nećake ostaviteljice, s time da je rješenjem javnog bilježnika posl. br. O-539/13-5, UPP/OS 172/2013 od 14. listopada 2013. taj ostavinski postupak obustavljen zbog nepostojanja ostavinske imovine ostaviteljice,

 

- da su u ovome postupku pozvani zakonski i oporučni nasljednici da preuzmu postupak: „oporučni nasljednici K. Z. i R. D. nastavili su postupak, dok su se zakonski nasljednici oglušili na poziv suda“ („iako su uredno bili pozvani na ročište 20. veljače 2018., nisu pristupili, niti se očitovali“),

 

postupak nastavljen samo sa oporučnim nasljednicima tužiteljice i drugostupanjska presuda donesena samo u odnosu na njih uz shvaćanje „da je tužiteljima..., kao oporučnim nasljednicima, prema sadržaju oporuke ostaviteljica ostavila svu svoju imovinu“ pa kako „zakonski nasljednici nisu osporavali valjanost oporuke, a nisu poduzeli ni jednu parničnu radnju u ovoj parnici, a bili su pozvani nastaviti postupak“, žalbeni navod tuženika da su na strani tužitelja trebali biti i zakonski nasljednici, nije osnovan (prvostupanjski sud je „zaključio da zakonski nasljednici neće preuzeti postupak“ a da samo oporučni nasljednici „imaju i pravni interes voditi ovu parnicu, jer u slučaju raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju nasljeđuju imovinu“).

 

Tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude, temeljene na takvome shvaćanju, dopusti revizija, pa je, uz navod da to shvaćanje nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, konkretno - od pravnog pitanja o kojem već postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u prijedlogu postavio pitanje:

 

"Da li preuzimanje postupka u smislu odredbe članka 212. stavak 1. ZPP-a i 215. stavak 1. ZPP-a ovisi o volji nasljednika, odnosno da li isti imaju mogućnost svojim radnjama ili neaktivnošću odbiti preuzeti postupak? (Rev 596/18) ?".

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenost revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženika postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagatelj poziva.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) nastali uvjeti za dopuštenje revizije po tuženiku u odnosu na po njemu postavljeno pitanje,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.