- 1 -              Rev 345/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 345/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice Z. T. iz V., OIB: … (dalje: tužiteljica), koju zastupa punomoćnik P. L., odvjetnik u V., protiv tuženika - protutužitelja Ž. T. iz V., D. OIB: … (dalje: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., radi utvrđenja bračne stečevine i radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-391/15-2 od 24. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu broj P-122/13-34 od 22. prosinca 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini: a) nekretnine upisane u zk.ul.br. 3595 k.o. V. koje se sastoje od kč.br. 2818/11, poslovna zgrada, nadstrešnica i dvorište K. 5 od 1000 m2, poslovna zgrada kbr. 5 od 65 m2, nadstrešnica od 137 m2, dvorište 798 m2 i kč.br. 2818/12, oranica od 1000 m2, koja se u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Valpovu vodi samo na imenu i kao vlasništvu Ž. T., b) nekretnine upisane u BIH upisane u zk.ul. u k.o. O. (6) u katastru Općine K., koje se sastoje od kč.br. 388/4 B. sels.o, kuća i zgrada u površini od 67 m2 i kč.br. 388/4 B. s., dvorište u površini od 177 m2, koje se vode u posjedu i vlasništvu samo Ž. T., c) pokretnina N3-teretni automobil marke M. 1824K, godina proizvodnje 1994, broj šasije …, reg. oznake …, d) pokretnina M1-osobni automobil marke B. serija 3, 318D, godina proizvodnje 2005., broj šasije …, reg. oznake …, e) pokretnina L1-moped marke G. R. 50 Race, godina proizvodnje 2007., broj šasije …., reg. oznake …, f) pokretnina 02-priključno vozilo T. B., godina proizvodnje 2008., broj šasije …, reg. oznake …, g) pokretnina radni stroj marke J. 4CX SM, godina proizvodnje 2008., broj šasije …, reg. oznake …, a koja se vozila u propisanim evidencijama vode samo na imenu Ž. T. te mini bager C. 303CR koji nije registriran u popisanim evidencijama kod MUP-a, te da je tuženik dužan trpjeti upis suvlasničkog dijela tužiteljice od ½ na navedenim nekretninama i pokretninama kod nadležnih tijela odnosno u zemljišnim knjigama i PU O. b., PP B. te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 19.800,00 kuna (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je pokretnina automobil marke C. B. 1,6 HDI reg. oznake …, suvlasništvo stranaka u jednakim omjerima te da je tuženik dužan trpjeti upis suvlasničkog dijela tužiteljice od ½ na navedenoj pokretnini (toč. II.). Odbačen je tužbeni zahtjev (pravilno tužba) tužiteljice u dijelu u kojem se traži utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini pokretnina teretni kamion marke M. 27.414, reg.oznake … te priključno vozilo M. (toč. III.), te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kao neosnovan (toč. IV.). Odbačen je protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu u kojem tuženik zahtjeva utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove čini nekretnina, obiteljska kuća u V., na adresi …, koja se trenutno vodi na imenu Ž. T., upisana u zk.ul. br. 2815 k.o. V. na kč.br. 2227, površine 323 m2, kao nedopušten (toč. V.), te je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženik zahtjeva utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove čini cjelokupna oprema ordinacije tužiteljice, koja se nalazi u V. na adresi … (toč. VI.). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika kojim se nalaže tužiteljici isplatiti na ime ½ dijela podmirenih dugova koji su nastali tijekom zajedničkog života novčane iznose od: 33.715,03 kuna zajedno sa zateznom kamatom, 98.975,43 kuna zajedno sa zateznom kamatom, 41.365,03 kuna zajedno sa zateznom kamatom, 43.333,39 kuna zajedno sa zateznom kamatom, 17.115,31 kuna zajedno sa zateznom kamatom i 18.881,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. VII.). Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku isplati na ime ½ dijela ulaganja koja je tuženik uložio u bračnu stečevinu stranaka nakon prestanka faktične zajednice života stranaka novčani iznos u iznosu koji će biti konačno specificiran na ročištu, po pribavi računa za ova ulaganja, ili po provedbi građevinskog vještačenja sa zateznom kamatom kao i u dijelu u kojem se nalaže tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka (toč. VIII.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde nekretnine i pokretnine stečene radom stranaka za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice sa zahtjevom da su utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 svih nekretnina i pokretnina te protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove čini nekretnina, obiteljska kuća u V., cjelokupna oprema ordinacije tužiteljice, zahtjev za isplatu iznosa od 253.385,19 kuna na ime 1/2 dijela podmirenih dugova koji su nastali tijekom zajedničkog života stranaka te zahtjev za isplatu na ime 1/2 dijela ulaganja koja je tuženik uložio u bračnu stečevinu nakon prestanka faktične zajednice stranaka, a koji se iznos tuženik obvezao specificirati tijekom postupka.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su nekretnine upisane u zk.ul.br. 3595 k.o. V. koje se sastoje od kč.br. 2818/11, poslovna zgrada, nadstrešnica i dvorište … od 1000 m2, poslovna zgrada kbr. 5 od 65 m2, nadstrešnica od 137 m2, dvorište 798 m2 i kč.br. 2818/12, oranica od 1000 m2 i nekretnine upisane u BIH upisane u zk.ul. u k.o. O. (6) u katastru Općine K., koje se sastoje od kč.br. 388/4 B. s., kuća i zgrada u površini od 67 m2 i kč.br. 388/4 B. s., dvorište u površini od 177 m2, kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka,

- da je bračna zajednica stranaka prestala 12. travnja 2011.,

- da su pokretnine teretni automobil marke M., godina proizvodnje 1994., kupljen 2000. te osobni automobil marke B. kupljen 2005. od novaca koje su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- da su pokretnine moped marke G. R. 50, godina proizvodnje 2007. i priključno vozilo marke T., godina proizvodnje 2008. kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- da je radni stroj marke J. 4CX SM, godina proizvodnje 2008. kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice i to na način da je za njega dan drugi radni stroj pod račun, odnosno kreditom te da je mini bager kupljen 2009. na leasing,

- da je osobni automobil marke C. B. u posjedu tuženika od 2010. te da je za tu pokretninu sklopljen ugovor o leasingu čije rate i dalje otplaćuje tuženik,

- da su pokretnine teretni kamion marke M. 27.414 te priključno vozilo M. prodani,

- da se obiteljska kuća u V. na adresi …, vodi na imenu sina Ž. T. kojem je tuženik darovao svoju polovicu nekretnine,

- da je tužiteljica dr. specijalist obiteljske medicine te da je na temelju ugovora o koncesiji od 15. siječnja 2011. koncesionar za obavljanje javne i zdravstvene službe zdravstvene djelatnosti obiteljske medicine,

- da je između Doma zdravlja V. i tužiteljice sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora i opreme od 18. studenog 2011. te da je iz čl. 5. istog vidljivo da je predmet zakupa poslovni prostor i medicinsko-tehnička i druga oprema zakupodavca.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 dalje OZ ), te čl. 249. st. 1. OZ zaključili da nekretnine i pokretnine pod toč. I. izreke prvostupanjske presude predstavljaju bračnu stečevinu te da je tužiteljica u stjecanju tih nekretnina i pokretnina doprinijela u 1/2, u kojem omjeru je tuženik dužan trpjeti upis suvlasničkog dijela tužiteljice, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično odbijen i djelomično odbačen. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kojim tuženik traži, da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove čini nekretnina, obiteljska kuća u V., nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nema pravni interes za tužbu na utvrđenje, obzirom predmetna nekretnina nije u suvlasništvu tužiteljice. U odnosu na preostali dio protutužbenog zahtjev nižestupanjski sudovi su isti odbili na temelju odredbe čl. 299. ZPP i čl. 221.a ZPP.

 

Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 221. ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da se iznosi koje tuženik protutužbom potražuje odnose na dugove nastale uvećanjem bračne stečevine.

 

Međutim, suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti protutužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Propust da tijekom prvostupanjskog postupka iznese sve za odluku o predmetu spora relevantne činjenice i da tijekom tog postupka predloži i dokaze za utvrđenje tih činjenica - sve u smislu odredbi čl. 299. (prema kojima je tuženik dužen već u odgovoru na tužbu, a najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznijeti sve činjenice te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane), odnosno u smislu odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st.1. ZPP (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - revident ne može otkloniti tvrdnjom da je time što te činjenice nisu utvrđene počinjena bitna povreda postupka.

 

Revident u reviziji sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 111. ZPP ističući da je trebalo prihvatiti njegov prijedlog za produljenje roka radi uplate predujma za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

 

Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZPP ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnost slučaja. Prema st. 2. istog članka rok koji sud odredi može se produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prema stavku 3. istog članka prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži. Dakle, sudski rokovi po svojoj prirodi nisu strogi, zakonski, rokovi te se mogu po odluci suda produljiti. Međutim, preduvjet njihovog produljenja jest taj da stranka mora podnijeti prijedlog prije proteka roka čije se produljenje traži.

 

U konkretnom slučaju punomoćnik tužitelja je podnio prijedlog za produljenje roka nakon proteka roka određenog rješenjem od 15. svibnja 2014., ispravljenim rješenjem od 4. srpnja 2014. U takvoj situaciji kada tužitelj u rješenju određenom roku nije uplatio predujam, niti je u roku zatražio produljenje roka za uplatu predujma, pravilno je prvostupanjski sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem.

 

Prema odredbi čl. 154. st. 3. ZPP sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

 

Revizijski sud nadalje prihvaća kao pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nema pravni interes za tužbu na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na jednake dijelove čini nekretnina, obiteljska kuća u V.. Naime, prilikom odlučivanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 187. st. 2. ZPP i shvaćanje da bi na takav protutužbeni zahtjev imao pravo samo kada bi imao neki pravi interes za njegovo podizanje obzirom da niti u trenutku podnošenja protutužbenog zahtjeva tužiteljica nije bila vlasnica utužene nekretnine, a tuženik protutužbenim zahtjevom nije obuhvatio kao tuženika stvarnog i zemljišnoknjižnog vlasnika.

 

Vezano uz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već osporava ocjenu provedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje. S obzirom da se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), to takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

Obzirom iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.