Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3094/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3094/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika A. E., OIB: ..., iz Z., i II. tuženika S. K., OIB: ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I. i II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2500/2015-3 od 16. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1071/13-20 od 28. siječnja 2015., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

  1.       Revizija I. i II. tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 100.000,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2013. do isplate i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 67.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2015. do isplate, dok je u st. II. izreke odbijen dio tužiteljevog zahtjeva kojim potražuje isplatu glavnice u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, i isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 100.000,00 € od 18. ožujka 2012. do 17. veljače 2013.

 

Drugostupanjskom presudom u st. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u st. I. izreke, te je pod st. II. izreke odbijen zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, a u st. III. izreke odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode I. i II. tuženika i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom I. i II. tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženici ukazuju. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

Neosnovano se tuženici u reviziji pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, jer sud nije protivno odredbama ZPP utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka u parničnom postupku (čl. 3. st. 3. ZPP), nego je u konkretnom slučaju postupio po pravilima o posljedicama ništetnosti sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

Nadalje, neosnovano je ukazivanje tuženika i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer prihvaćanjem zahtjeva za isplatu 100.000,00 €, i odbijanjem plaćanja tog istog iznosa u kunama kako je to predlagao tužitelj, nije prekoračen tužbeni zahtjev. To stoga, što je prvostupanjski sud odlučio o onome što jest sadržaj zahtjeva, odnosno predmetnog ugovora o zajmu - isplata iznosa od 100.000,00 €.

 

Međutim, ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka revidenti u biti prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argumenti za odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati. Preostali navodi revizije tuženika (kojima se prigovara načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze) zapravo se također svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da se u revizijskom postupku ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već navedeno.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje 100.000,00 € (po solidarno preuzetoj obvezi I. i II. tuženika Ugovorom o zajmu 18. ožujka 2012.), u protuvrijednosti u kunama od 100.000,00 € sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2012. do isplate.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da su za Ugovor o zajmu od 18. ožujka 2012. ispunjene sve pretpostavke prenesenog ugovora, te da je tužitelj aktivno legitimiran po predloženim pravnim posljedicama istaknutim predmetnim tužbenim zahtjevom, imajući u vidu čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO i čl. 15. i 17. Zakona o deviznom poslovanju (''Narodne novine'', broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09), slijedom čega su naložili tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 100.000,00 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2013. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 67.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok su odbili dio tužiteljevog zahtjeva kojim potražuje isplatu glavnice u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, i isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 100.000,00 € od 18. ožujka 2012. do 17. veljače 2013.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi poslovni broj Gž-2500/2015-3 od 16. lipnja 2015. glede navoda revizije upućuje se stranka na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo reviziju I. i II. tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, kao u st. I. izreke, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP, st. II. izreke).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu