- 1 -              Rev 1292/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1292/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. K. iz R., OIB: ..., II. tužitelja Z. K. iz R., OIB: ..., III. tužiteljice A. K. iz R., OIB: ..., IV. tužiteljice V. K. iz R., OIB: ..., V. tužiteljice L. M. iz R., OIB: ..., VI. tužiteljice M. N. iz R., OIB: ..., VII. tužiteljice Lj. Š. iz R., OIB: ..., VIII. tužiteljice A. Z. iz R., OIB: ... i IX. tužitelja B. Z. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika K. b. c. R., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2380/16-4 od 19. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3812/08 od 21. rujna 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2380/16-4 od 19. prosinca 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3812/08 od 21. rujna 2016. u dosuđujućem dijelu za I. tužiteljicu N. K. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2380/16-4 od 19. prosinca 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3812/08 od 21. rujna 2016. u dosuđujućem dijelu za II.-IX. tužitelje odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime naknade neimovinske štete iznos od 780.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, sve kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 2. izreke obvezan je tuženik isplatiti II. tužitelju Z. K. na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 3. izreke obvezan je tuženik isplatiti III. tužiteljici A. K. na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 4. izreke obvezan je tuženik isplatiti IV. tužiteljici V. K. na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 5. izreke obvezan je tuženik isplatiti V. tužiteljici L. M. na ime naknade neimovinske štete iznos od 160.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisanom tom točkom izreke.

 

Točkom 6. izreke obvezan je tuženik isplatiti VI. tužiteljici M. N., VII. tužiteljici Lj. Š., VIII. tužiteljici A. Z. te IX. tužitelju B. Z. na ime naknade štete svakom iznos od 20.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 7. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime naknade materijalnih troškova iznos od 77.174,35 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 8. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime dospjelih iznosa naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. listopada 2006. do 1. ožujka 2016. ukupni novčani iznos od 21.600,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 9. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime rente radi naknade tuđe pomoći i njege mjesečne iznose od 50,00 kn, počevši od 1. ožujka 2016. pa nadalje, sve kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 10. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime dospjelih iznosa naknade štete radi izgubljene zarade, za razdoblje od 20. ožujka 2006. do 1. ožujka 2016. ukupni novčani iznos od 550.178,61 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 11. izreke obvezan je tuženik isplatiti I. tužiteljici N. K. na ime rente radi izgubljene zarade mjesečne iznose od 6.120,19 kn počevši od 1. ožujka 2016. pa nadalje, sve kako je pobliže opisano tom točkom izreke.

 

Točkom 12. izreke tuženik je obvezan naknaditi I. do VI. tužiteljima trošak postupka u iznosu od 379.335,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

Točkom 13. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva I. tužiteljice N. K. za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 780.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1.000.000,00 kn.

 

Točkom 14. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi II. tužitelja Z. K., III. tužiteljice A. K. i IV. tužiteljice V. K. za naknadu neimovinske štete, svakog preko iznosa od 180.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 220.000,00 kn.

 

Točkom 15. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva V. tužiteljice L. M. za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 160.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 293.333,33 kn.

 

Točkom 16. izreke odbijeni su kao neosnovani preostali tužbeni zahtjevi VI.,VII., VIII. i IX. tužitelja za naknadu neimovinske štete, svakog preko iznosa od 20.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 36.666,66 kn.

 

Točkom 17. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva I. tužiteljice N. K. za naknadu materijalnih troškova preko suđenog iznosa od 77.174,35 kn do zahtijevanog iznosa od 99.801,61 kn.

 

Točkom 18. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva I. tužiteljice N. K. za naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. listopada 2006. do 1. ožujka 2006. preko dosuđenog iznosa od 21.600,00 kn do zahtijevanog iznosa od 61.200,00 kn.

 

Točkom 19. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva I. tužiteljice N. K. za isplatu rente radi naknade tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. ožujka 2016. pa nadalje preko suđenog iznosa od 50,00 kn do zahtijevanog iznosa od 450,00 kn mjesečno.

 

Točkom 20. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva I.-VI. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama 1.-16. te točki 20. izreke. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu sastava odgovora na žalbu.

 

              Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijani dio presude i tužbene zahtjeve odbiti, a podredno pobijani dio presude ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

              Tužitelji u odgovoru na reviziju predlažu reviziju odbaciti odnosno odbiti. Traže trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

O reviziji tuženika u odnosu na I. tužiteljicu N. K.:

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka, razumljiva je i može se ispitati zbog čega nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Tuženik u reviziji sadržajno ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP-a.

 

U ovoj pravnoj stvari provedeno je vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z. te vještačenje po liječniku specijalistu psihijatru dr. V. L. Nalazu i mišljenju vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. tuženik je prigovorio, a vještaci su usmeno saslušani te su odgovorili na pitanja i primjedbe tuženika. Prvostupanjski sud je ocijenio da su vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. nalaz i mišljenje izradili objektivno, stručno i u skladu s pravilima struke, da su na primjedbe tuženika dali jasna i argumentirana objašnjenja te da tuženik pravilnost tog vještačenja nije doveo u sumnju. Stoga nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po drugim vještacima.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. stručan i objektivan, a dopunski usmeni odgovori na prigovore tuženika argumentirani i logični, pa stoga također smatra da nije bilo osnove za provođenje novog vještačenja.

 

Prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP-a ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili s pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

Ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a glede prijedloga tuženika za obnovom vještačenja, pa je pravilno odbijen prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po drugim vještacima.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP-a.

 

Suprotno revizijskim navodima, time što sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP-a na koju tuženik izrijekom upire u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete kao posljedice medicinske pogreške liječnika tuženika u postupku uvođenja I. tužiteljice N. K. u opću anesteziju 22. ožujka 2006. na Klinici na ginekologiju i porodništvo.

 

Ocijenivši da tuženik nije dokazao da su njegovi liječnici postupali onako kako je trebalo, odnosno po propisima i pravilima struke, jer je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do više propusta u pripremi i uvođenju I. tužiteljice N. K. u anesteziju, a koji su doveli do oštećenja njezinog zdravlja, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik kao ustanova koja se bavi pružanjem liječničke skrbi odgovoran na temelju odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

              Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti drugostupanjska presuda na koju se poziva ovaj sud.

 

Slijedom iznesenog, budući nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je reviziju tuženika u odnosu na I. tužiteljicu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

O reviziji tuženika u odnosu na II.-IX. tužitelje:

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (točka 3.).

 

              Budući da se u ovom predmetu ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. točaka. 2. i 3. ZPP-a, dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točke 1. ZPP-a.

 

              Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili  pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U smislu te odredbe vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije određuje se za svakog tužitelja ponaosob.

 

Pobijanim dijelom presude prihvaćen je tužbeni zahtjev II. tužitelja Z. K., III. tužiteljice A. K. i IV. tužiteljice V. K., svakoga u iznosu od 180.000,00 kn, V. tužiteljice L. M. u iznosu od 160.000,00 kn , VI. tužiteljice M. N., VII. tužiteljice Lj. Š., VIII. tužiteljice A. Z. te IX. tužitelja B. Z., svakoga u iznosu od 20.000,00 kn.

 

Kako, dakle, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od navedenih tužitelja ne prelazi 200.000,00 kn, to revizija prema vrijednosnom kriteriju u smislu čl. 382. st. 1. točke 1. ZPP-a nije dopuštena.

 

Stoga je reviziju tuženika u odnosu na II.-IX. tužitelje valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja.

 

              Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.