- 1 -              Rev-x 379/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 379/2018-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. S., OIB: … iz R., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv ovršenika M. Š., OIB: … iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G., V. D., V. V. i M. K., odvjetnici u R., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-3055/14-6 od 28. studenoga 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1132/11-79 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija ovršenika odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je žalba ovršenika izjavljena 3. ožujka 2014. kao nepravovremena.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) u kojoj predlaže pobijano rješenje preinačiti odnosno ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju ovrhovoditelj je osporio revizijske navode te predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

Člankom 400. stavak 3. ZPP propisano je će se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga zakona o reviziji protiv presude.

 

              Prvostupanjski sud odbacio je žalbu ovršenika izjavljenu 3. ožujka 2014. kao nepravovremenu temeljeći svoju odluku na zaključku da je predmetna žalba podnesena protekom zakonskog roka od osam dana iz čl. 11. st. 1. i 3. OZ s obzirom da je rješenje o ovrsi  poslovni broj Ovr-1132/11 od 31. ožujka 2011. dostavljeno 18. svibnja 2011. sukladno odredbi čl. 141. st. 3. ZPP prema pravilima o dostavi osobi koja na istom mjestu radi.

 

              Drugostupanjski sud je, smatrajući zaključak prvostupanjskog suda pravilnim, također utvrdio kao i prvostupanjski sud, da je rješenje o ovrsi zaprimio portir, djelatnik „N.“ D. P., a da iz sadržaja dostavnice proizlazi da je preuzimanju pošiljke prethodila obavijest od 17. svibnja 2011. sukladno odredbi čl. 142. st. 2. ZPP.

 

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (u ovom slučaju rješenja) ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident u svojoj reviziji postavlja slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Treba li se rješenje doneseno u ovršnom postupku (kojim se ovršeniku ostavlja naknadi rok za ispunjenje obveze uz izricanje sudskih penala) protiv kojeg rješenja je dopuštena žalba i od dostave kojeg rješenja ovršeniku teče rok za izjavljivanje žalbe dostavljati po pravilima o obveznoj osobnoj dostavi sukladno čl. 142. Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 141. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (prvi pokušaj dostave, ostavljanje obavijesti, drugi pokušaj pa tek onda ostavljanje pismena čl. 141. Zakona) ili se dostava smatra pravilno izvršenom i samom dostavom sukladno odredbi čl. 141. st. 3. Zakona o parničnom postupku?

 

2. Smatra li se termin „radi na istom mjestu“ iz čl. 141. st. 3. Zakona o parničnom postupku isto što i „raditi za istog poslodavca“ u smislu da je dovoljno za zadovoljenje uvjeta iz te odredbe sama činjenica da osoba kojoj se pismeno ostavlja radi za istog poslodavca kao i osoba kojoj se pismeno treba dostaviti, neovisno o svim drugim okolnostima slučaja?“

 

Obrazlažući važnost postavljenih pravnih pitanja sa stajališta osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovršenik ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-550/2005-2 i Rev-2490/1995-2 u kojim odlukama je dostava rješenja protiv kojih je dopuštena posebna žalba trebala biti dostavljena osobno tuženiku prema odredbi čl. 142. st. 2. ZPP, a to znači kada se tuženik nije zatekao na adresi na koju se dostava rješenja trebala izvršiti, da je dostavljač bio dužan  ostaviti pismenu obavijest kod jedne od osoba navedenih u čl. 141. st. 1. i 2. ZPP da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, pa da bi nakon takvog postupka dostavljača ukoliko ne bi zatekao tuženika da mu uruči pismeno, dostavljač trebao postupiti po čl. 141. ZPP, a to znači ostaviti pismeno nekome od odraslih članova domaćinstva koji je bio dužan primiti pismeno, pa bi se tek tada dostava se smatrala obavljenom.

 

U pobijanim odlukama nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je dostava rješenja o ovrsi kao osobna dostava izvršena sukladno odredbi čl. 142. st. 2. ZPP u vezi s čl. 141. st. 3. ZPP odnosno da je prethodila pisana obavijest da radi primanja pismena ovršenik bude u određeni dan i sat na svome radnom mjestu. Iz navedenog proizlazi da je shvaćanje u pobijanim odlukama utemeljeno na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženog u odlukama na koje revident ukazuje zbog čega prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Kada bi se drugo postavljenom pitanju i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija ovršenika nije dopuštena, jer revident nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi to postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

Naime, revident se nije pozvao niti na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, niti odluku drugostupanjskog suda u kojoj je zauzeto drugačije shvaćanje, tako da osim pozivanja na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a revident nije naveo razloge koji bi opravdali izvanrednu reviziju.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. i 3. ZPP-a reviziju ovršenika odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.