- 1 -              Revr 74/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 74/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J., S., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u K., protiv tuženika P. prehrambena industrija d.d. K., zastupanog po zakonskom zastupniku Z. M. i punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i partneri j.t.d. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., Filijala V., zastupanog po punomoćnici V. K., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3060/14-2 od 22. kolovoza 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1102/11-48 od 3. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u točki I naloženo je tuženiku da tužitelju na ime ukupne pravične novčane naknade štete plati iznos od 98.888,80 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.798,12 kn počevši od 01. studenog 2013. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti tako da sve dospjele, a neplaćene obroke tuženik plati odjednom u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u izreci presude, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 40.880,52 kn.

 

Točkom II iste presude odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim a koji glasi: "Tuženik je dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena na iznos od 37.800,00 kn u periodu od 15. lipnja 2011. pa do 16. lipnja 2011. u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj 12 P-1102/11-48 od 03. ožujka 2014. u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I izreke preinačuje i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik plati na ime ukupne pravične novčane naknade štete iznos od 98.888,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena i to tako:

-          da na iznos od 41.000,00 kn kamata počne teći od 15. lipnja 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.019,64 kn za mjesec veljaču 2011. kamata počne teći od 01. ožujka 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec ožujak 2011. kamata počne teći od 01. travnja 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec travanj 2011. kamata počne teći od 01. svibnja 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec svibanj 2011. kamata počne teći od 01. lipnja 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec lipanj 2011. kamata počne teći od 01. srpnja 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec srpanj 2011. kamata počne teći od 01. kolovoza 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec kolovoz 2011. kamata počne teći od 01. rujna 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec rujan 2011. kamata počne teći od 01. listopada 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec listopad  2011. kamata počne teći od 01. studenog 2011 pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec studeni  2011. kamata počne teći od 01. prosinca 2011. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.859,44 kn za mjesec prosinac 2011. kamata počne teći od 01. siječanj 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec siječanj 2012. kamata počne teći od 01. veljače 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec veljaču 2012. kamata počne teći od 01. ožujka 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec ožujak 2012. kamata počne teći od 01. travnja 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec travanj 2012. kamata počne teći od 01. svibanj 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec svibanj 2012. kamata počne teći od 01. lipanj 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.847,41 kn za mjesec lipanj 2012. kamata počne teći od 01. srpnja 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec srpanj 2012. kamata počne teći od 01. kolovoz 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec kolovoz 2012. kamata počne teći od 01. rujan 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec rujan 2012. kamata počne teći od 01. listopad 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec listopad 2012. kamata počne teći od 01. studeni 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec studeni 2012. kamata počne teći od 01. prosinac 2012. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.830,34 kn za mjesec prosinac 2012. kamata počne teći od 01. siječanj 2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec siječanj 2013. kamata počne teći od 01. veljače  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec veljača 2013. kamata počne teći od 01. ožujak  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec ožujak 2013. kamata počne teći od 01. travanj  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec travanj 2013. kamata počne teći od 01. svibanj  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec svibanj 2013. kamata počne teći od 01. lipanj  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.812,55 kn za mjesec lipanj 2013. kamata počne teći od 01. srpanj  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec srpanj 2013. kamata počne teći od 01. kolovoza  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec kolovoz 2013. kamata počne teći od 01. rujan  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec rujan 2013. kamata počne teći od 01. listopada  2013. pa do konačne isplate,

-          da na iznos od 1.798,12 kn za mjesec listopad 2013. kamata počne teći od 01. studenog  2013. pa do konačne isplate,

te mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade od 1.798,12 kn mjesečno počevši od 01. studenog 2013. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da sve dospjele, a neplaćene obroke tuženik plati odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u pogledu svakog dospjelog a neplaćenog iznosa, računajući od dospijeća do isplate svakog pojedinog obroka, a dospjevajuće obroke tuženik je dužan plaćati unaprijed do svakog 05-tog u mjesecu na ruke tužitelja te mu nadoknaditi parnični trošak sa kamatom kao naprijed, sve to u roku od 8 dana."

 

Nalaže se tužitelju Ž. J. da tuženiku P. P. industrija d.d. K. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 34.218,25 kn (tridesetčetiritisućedvjestoosamnaest kuna i dvadesetpet lipa) u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

U odbijajućem nepobijanom dijelu točka II izreke presude ostaje neizmijenjena.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i to izjave od 9. veljače 2011, 28. siječnja 2011, i 15. veljače 2011. i sadržaja tih izjava, te stoga ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova ozljede na radu, i to naknadu neimovinske štete s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnih bolova zbog naruženosti, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao i troškova i izdataka za liječenje i prijevoz.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

-          da je tužitelj radio kod tuženika od 1992. pa do umirovljenja 16. veljače 2011.

-          da je tijekom 1995.-1997. tužitelj radio u tvornici kvasca na poslovima ručnog guranja kolica sa suhim kvascem,

-          da je rješenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Koprivnici od 3. lipnja 1999., 10. rujna 2004., 10. listopada 2007. utvrđeno da kod tužitelja postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ako nastavi raditi na poslovima na koje je raspoređen i to podizanja težih tereta, učestalim sagibanjem, stalnim stajanjem ili hodanjem, te prisilnim položajem kralješnice,

-          da je rješenjem HZMO od 17. studenog 2010. tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog bolesti i priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. listopada 2010.,

-          da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika na doradnim poslovima do veljače 2011. kada je tuženik donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju obzirom da tuženik nije u mogućnosti ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je on sposoban sukladno rješenju HZMO od 17. studenog 2010.,

-          da je tužitelj iskazao želju da mu se otkaže Ugovor o radu uz isplatu stimulativne otpremnine, te je stoga potpisao izjave 29. siječnja 2011., 9. veljače 2011. i 15. veljače 2011. u kojima navodi da je zainteresiran za postupak otkazivanja ugovora o radu uz isplatu stimulativne otpremnine u iznosu 4.000,00 kuna po godini radnog staža, da neće potraživati naknadu plaće na ime neiskorištenog dijela otkaznog roka, da se nakon završenog liječenja i oporavka zbog ozljede na radu 2008. godine vratio na rad te s osnova ozljede na radu nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku, da se odriče prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika protiv predmetnog otkaza, te da osim potraživanja za isplatu otpremnine u skladu s otkazom i plaće od dana prestanka radnog odnosa koji nastupa 15. veljače 2011. nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku po bilo kojoj osnovi.

 

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod tuženika radi koje je liječen, a da se odgovornost tuženika za štetu s osnova ozljede na radu temelji na odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/06, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09). Prvostupanjski sud zaključuje da okolnost da je tužitelj potpisao navedene izjave ne utječu na postojanje obveze tuženika za naknadu štete tužitelju, jer navedene izjave ne predstavljaju otpust duga u smislu čl. 203. – 206. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 -  dalje: ZOO).

 

Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika, te preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti smatrajući da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da sporazum o otpustu duga nije postignut, jer se navedenim izjavama jasno da utvrditi koje tražbine tužitelj više neće potraživati od tuženika, s kojim izjavama se tuženik suglasio na način da je postupio po prijedlogu tužitelja, a tužitelj je u vrijeme potpisivanja navedenih izjava znao za tražbinu prema tuženiku s osnova naknade štete zbog povrede na radu, jer je liječenje u tom trenutku bilo završeno, te nije odlučno kako to tvrdi prvostupanjski sud da se tražbine tužitelja ne mogu gasiti prema tuženiku prije nego što bude provedeno liječničko i financijsko vještačenje i na taj način utvrđen opseg imovinske i neimovinske štete, s obzirom da je i prije provedenog vještačenja tužitelj postavio tužbeni zahtjev u nominalnom iznosu, iako se prije toga izjavama odrekao prava na navedenu naknadu štete.

 

Revizijski sud dijeli pravno stajalište drugostupanjskog suda.

 

Odredbom sadržanom u čl. 203. st. 1. ZOO propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok je čl. 206. propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

 

Iz provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom proizlazi da je tužitelj potpisao izjave 28. siječnja 2011. te 9. i 15. veljače 2011. kojima se očitovao da je zainteresiran za postupak otkazivanja Ugovora o radu uz isplatu stimulativne otpremnine u iznosu od 4.000,00 kn po godini radnog staža kod tuženika, s prestankom radnog odnosa 15. veljače 2011., koji prijedlog je tuženik prihvatio otkazivanjem Ugovora o radu i isplatom stimulativne otpremnine, na koji dogovor se nadovezuje i izjava od 9. veljače 2011., kojom je tužitelj izjavio da ne želi da mu poslodavac ponudi obavljanje bilo kakvih drugih poslova za koje je sposoban sukladno rješenju HZMO-a kojim mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad utvrđenim kontraindikacijama, već da želi da mu radni odnos prestane uz isplatu otpremnine, posebno uz napomenu da se nakon završenog liječenja i oporavka zbog ozljede na radu vratio na rad, te da s osnova ozljede na radu nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku. Izjavom od 15. veljače 2011. tužitelj izjavljuje da se odriče prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava protiv navedenog otkazivanja Ugovora o radu, te da osim potraživanja za isplatu otpremnine u skladu s otkazom i plaće do dana prestanka radnog odnosa koji  nastupa 15. veljače 2011. nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku.

 

Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je u trenutku potpisivanja navedenih izjava liječenje tužitelja radi povrede na radu bilo završeno.

 

Pravilno stoga drugostupanjski sud zaključuje da je između stranaka postignut sporazum o otpustu duga sukladno odredbi čl. 203. ZOO. Iz navedenih izjava jasno se da utvrditi koje tražbine tužitelj više neće potraživati od tuženika, s kojim izjavama se tuženik suglasio na način da je postupio po prijedlogu tužitelja odnosno isplatio mu iznos stimulativne otpremnine, a tužitelj je u vrijeme potpisivanja navedenih izjava znao za tražbinu prema tuženiku s osnova naknade štete zbog povrede na radu, jer je liječenje u tom trenutku bilo završeno. Stoga je pravilno pobijanom drugostupanjskom odlukom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

 

Radi navedenog valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.