- 1 -              Rev 698/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 698/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. d.d., OIB: ..., Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika K. G., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-78/17-2 od 19. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-892/15 od 25. studenog 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-78/17-2 od 19. listopada 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-892/15 od 25. studenog 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznos 369.898,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2002. do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2016. do isplate, u roku 15 dana. Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 56.250,00 kn, u roku 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku. Predložila je da ovaj sud u cijelosti prihvati reviziju tužiteljice kao osnovanu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa isplaćenog tuženiku na temelju sklopljenog Ugovoru o kreditu broj ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 14. prosinca 2001., a koji je pravomoćno utvrđen ništavim.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3986/08 od 12. ožujka 2013. Ugovor o kreditu broj ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina sklopljen među strankama dana 14. prosinca 2001. pravomoćno utvrđen ništavim,

 

- da je tužiteljica A. B. d.d. po predmetnom ugovoru o kreditu koji je utvrđen ništavim izvršila isplatu na ime duga Ministarstvu financija iznosa 10.000,00 kn, na ime dospjelih obveza po drugom ugovoru o kreditu iznos 225.618,67 kn te iznos 134.279,33 kn po nalogu tuženika K. G. trećoj osobi M. Š., te da su navedene uplate po nalogu tuženika izvršene dana 8. siječnja 2002.,

 

- da tuženik K. G. tužiteljici A. B. d.d. nije vratio ništa od isplaćenog iznosa kredita,

 

- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor zastare potraživanja.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja, nižestupanjski sudovi su se pozvali na odredbu čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) zaključujući da u slučaju ništetnosti (ništavosti) ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, te da se obveza svake ugovorne strane glede vraćanja iznosa kao i plaćanja zateznih kamata na taj iznos, ocjenjuje prema odredbama čl. 210. i čl. 214. ZOO-a, odnosno odredbama koje reguliraju stjecanje bez osnove.

 

Međutim, obzirom na istaknut prigovor zastare potraživanja, nižestupanjski sudovi zaključuju da, na temelju odredbe čl. 360. st. 2. ZOO-a, zastara nastupa protekom zakonom određenog vremena, a to da je u konkretnom slučaju 5 godina prema čl. 371. ZOO-a jer zakonom nije propisan drugi rok, pri čemu da se taj rok računa od dana kada je tužiteljica mogla zatražiti isplatu utuženog iznosa, odnosno od 8. siječnja 2002. kad je izvršena isplata na temelju sklopljenog ugovoru o kreditu. Budući da je tužiteljica podnijela tužbu 13. listopada 2014., to nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tužba podnesena nakon što je nastupila zastara potraživanja, te odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Tužiteljica u reviziji osnovano prigovara da su nižestupanjski sudovi odlučujući o prigovoru zastare pogrešno primijenili relevantne materijalnopravne odredbe.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

 

Slijedom navedenog, obzirom na pogrešan pravni pristup u rješavanju spora nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi činjenice koje su odlučne za njegovo rješenje, radi čega je valjalo sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.