- 1 -              Rev 1217/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1217/2016-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. C. C. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P., Z., protiv ovršenika K. S. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-838/15-2 od 2. srpnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Ovr-152/13 od 21. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-838/15-2 od 2. srpnja 2015. i rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Ovr-152/13 od 21. kolovoza 2014. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na daljnji postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola poslovnog broja Ovr-152/13-3 od 16. siječnja 2013. na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o obustavi ovrhe.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) u svezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. OZ-a, odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12), u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pobijanim su rješenjem nižestupanjski sudovi obustavili ovrhu na temelju odredbe čl. 180.a st. 4. OZ-a, pošavši od utvrđenja da ovrhovoditelj nije namiren u skladu s rješenjem o ovrsi na računima i novčanim sredstvima u roku od godine dana od dostave toga rješenja na provedbu Financijskoj agenciji, niti je u tom roku predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe, zauzimajući pravno shvaćanje da odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS) ne oslobađaju ovrhovoditelja postupanja po čl. 180.a st. 4. OZ-a.

 

Nastavno na izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovrhovoditelj, kao bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje sljedeće pitanje:

 

"Je li sud nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u slučaju da ovrhovoditelj ne namiri svoju tražbinu u roku od jedne godine, od dana dostave rješenja Financijskoj agenciji te ne predloži promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovlašten obustaviti ovrhu sukladno članku 180a st. 4. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08).",

 

Ovrhovoditelj, dakle, spori pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu predstavljaju li odredbe ZPONS-a, koje ne predviđaju mogućnost obustave ovrhe iz razloga gore obrazloženih, lex specialis u odnosu na odredbu čl. 180.a st. 4. OZ-a, prema kojoj će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave toga rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe.

 

Pri tome, revident smatra da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nepodudarno sa onim izraženim u odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-3254/13-2, Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-629/15-2, Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžovr-356/14, Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-105/2015-2.

 

Ovaj sud primjećuje nepodudarnost između pravnih shvaćanja izraženih u drugostupanjskim odlukama na koje se revident poziva sa onim izraženim u pobijanoj odluci i ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je revizija dopuštena pa je pristupljeno ispitivanju pobijane odluke u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, sve sukladno odredbi  čl. 392. a. st. 2. ZPP-a.

 

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima bila je propisana odredbom čl. 180.a OZ-a, koja glasi:

"(1) Dostavom rješenja o ovrsi banci (članak 180. stavak 3.) ovrha se smatra provedenom. U ovom slučaju ne primjenjuje se odredba stavka 2. članka 68. ovoga Zakona.

(2) Banka je dužna u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi obavijestiti sud i ovrhovoditelja da nema ili da nema dovoljno sredstava na računu da bi mogla rješenje o ovrsi provesti u cijelosti.

(3) Odredbe članka 206. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način.

(4) Ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave toga rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, sud će ovrhu obustaviti.

(5) Mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i banke o tome je li banka u cijelosti postupila prema rješenju o ovrsi, a osobito o tome je li ovrhovoditelj u cijelosti namiren rješavat će se u parničnom postupku.".

 

Međutim, 31. srpnja 2010. stupio je na snagu ZPONS, koji u prijelaznoj odredbi čl. 36. propisuje da se od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) i Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 147/08) odgovarajuće primjenjuju odredbe toga Zakona, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po računima ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate.

 

Odredbom čl. 37. ZPONS-a određeno je da taj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", osim odredbi članka od 1. do 21., članka 23., članka 25., članka 27. stavka 1. točke 1. - 19., članka 28. stavka 1. točke 1. - 16., članka 29. stavka 1. točke 1.- 3., članka 30., članka 31., članka 33. i članka 36. toga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2011.

 

Prema ocjeni ovog suda, citiranom odredbom čl. 36. ZPONS-a, kojom je propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom odgovarajuće, počevši od 1. siječnja 2011., primjenjivati odredbe ZPONS-a, a s obzirom na odredbe čl. 9. st. 3. do 8. ZPONS-a, nakon toga isključena je primjena odredbe čl. 180.a st. 4. OZ-a.

 

Naime, odredbe čl. 9. st. 3. do st. 8. ZPONS-a u bitnome, bez vremenskog ograničenja, određuju radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS-a, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

 

Budući da je odredbom čl. 36. ZPONS-a, između ostalog, propisano da će se odredbe tog zakona odgovarajuće primjenjivati na provedbu ovrhe, a navedene odredbe u čl. 9. ZPONS-a propisuju provedbu ovrhe bez vremenskog ograničenja, do izvršenja osnove za plaćanje, to navedene odredbe, kao odredbe posebnog zakona isključuju primjenu odredbe čl. 180.a st. 4. OZ-a (koja predviđa mogućnost obustave ovrhe iz gornjih razloga).

 

U kontekstu obrazloženog, dakle, nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja o obustavi ovrhe.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 180.a st. 4. OZ-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 180.a st. 4. OZ-a.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a, u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.