Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
- 1 - Revr 169/2017-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz Z., koju zastupa punomoćnik O. T. odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.d. kojeg zastupaju odvjetnici punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-674/15-2 od 15. rujna 2015., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2925/11-29 od 31. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 29. lipnja 2011. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu R-1313/12-7 od 1. listopada 2009. nedopuštena (toč. I. izreke), te je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 30. travnja 2014. (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati s osnova neisplaćenih plaća za razdoblje od studenog 2011. do travnja 2014. iznos od 230.300,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose i sa dospijećem kako je to određeno u točki III. izreke. Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati po osnovi neisplaćenog regresa za 2012. i 2013. godinu ukupan iznos od 6.000,00 sa zateznim kamatama na pojedine iznose i sa dospijećem određenim u točki IV. izreke, kao i da tužiteljici isplati po osnovi neisplaćenih božićnica za razdoblje studenog i prosinca 2011., te za 2012. i 2013. godinu ukupan iznos od 7.051,32 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i sa dospijećem određenim u točki V. izreke. Usvojen je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 26.063,26 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 23011. do isplate (toč. VI. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 77.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2014. do isplate (toč. VII. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 56.800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate (toč. VIII. izreke).
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I., II., III., IV., V. i VII. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, dok je prvostupanjska presuda u točki VI. i VIII. ukinuta.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati.
Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, kao i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se osporavaju i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP. Stoga se ovaj sud i nema potrebe posebno osvrtati na ove revizijske navode tužiteljice.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopustivosti poslovno uvjetovanog otkaza Ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, a posljedično tome naknada plaće i drugih materijalnih davanja koja bi tužiteljica ostvarila da joj nije otkazan ugovor o radu, te naknada štete zbog sudskog raskida. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike otpremnine.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 27. studenog 2009. obavljala kod tuženika poslove komercijalist analize u diviziji I IA SC STC
- da je navedeni Ugovor tuženik otkazao Odlukom o otkazu od 29. lipnja 2011. zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je tuženik o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom u smislu odredbe čl. 149. st. 1. a u vezi sa čl. 152. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 - dalje ZR),
- da je tuženik 19. svibnja 2011. donio Program zbrinjavanja viška radnika u kojem je tužiteljica uvrštena na listu kao višak radnika, te da su razlozi nastanka viška radnika gospodarski i organizacijski zbog zatvaranja proizvodnje Divizije I IA SC STC
- da se u Programu zbrinjavanja viška radnika navode i analiziraju razlozi nastanka viška radnika, te su utvrđeni tehnički razlozi i organizacijski razlozi, da je na razini lokalne kompanije S. A. K. donesena odluka o prekidu suradnje s Divizijom I IA SCSTC proizvodnja S. d.d. koja se nalazi u Z.,
- a glavni razlog prekida suradnje je analiza dosadašnje proizvodnje koja se pokazala ekonomski neopravdanom,
- da je prekidom te suradnje 30. rujna 2011. prestala i proizvodnja S. d.d. na J. te je zatvaranje proizvodnje na J. dovelo do gašenja svih radnih mjesta te poslovnice pa i radnog mjesta tužiteljice,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da tuženik nije imao slobodna radna mjesta na koja bi mogao zaposliti tužiteljicu koja je ekonomske struke,
- da je od 48 stalno zaposlenih radnika u diviziji proizvodnje S. d.d. na J. njih 10 dobilo ponudu novog zaposlenja na drugim poslovima i to na poslovima koji zahtijevaju visok stupanj stručnih znanja u području razvoja uređaja za procesna mjerenja i upravljanja.
Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 107. ZR pobijanom presudom drugostupanjski sud je ocijenio da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici bila dopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.
Prema odredbi čl. 107. st. 1. alineja 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
Prema odredbi st. 2. tog članka poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, a prema st. 3. tog članka pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odnosno prema st. 4. tog članka poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na drugim poslovima.
Polazeći od utvrđenih činjenica i to da je na razini lokalne kompanije S. A. K. donesena odluka o prekidu suradnje s Divizijom I proizvodnja S. d.d. koja se nalazi u Z. na J., jasno proizlazi da je to dovelo do ukidanja svih radnih mjesta te poslovnice pa tako i radnog mjesta tužiteljice, a u svrhu čijeg zbrinjavanja je donesen Program zbrinjavanja viška radnika. Iz navedenog Programa proizlazi da tuženik nije imao slobodnih radnih mjesta na koja bi mogao rasporediti tužiteljicu koja je ekonomske struke, odnosno od ukupno 48 stalno zaposlenih radnika u diviziji proizvodnje S. d.d. na J. deset je radnika dobilo ponudu novog zaposlenja na drugim poslovima kod Poslodavca i to na poslovima koji zahtijevaju visok stupanj stručnih znanja u području razvoja uređaja za procesna mjerenja i upravljanja, te će isti nastaviti raditi sistemska ispitivanja za industrijska mjerila i upravljačke sustave. Stoga proizlazi da su postojale pretpostavke za primjenu odredbe čl. 107. st. 2., 3. i 4. u smislu nemogućnosti međusobne usporedbe radnika ili njihovog obrazovanja ili osposobljavanja za neke druge poslove.
Bespredmetno je ustrajanje tužiteljice u navodima da je radnica Ž. P. ostala raditi kod tuženika, a kod činjenice da spisu prileži Otkaz ugovora o radu radnici Ž. P., iz kojeg je vidljivo i da je ista bila zaposlena na drugom radnom mjestu od tužiteljice. Navedeno stoga ne dovodi u pitanje dopuštenost i zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu koji je dat tužiteljici sukladno odredbi čl. 107. ZR.
Stoga je reviziju trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 5. svibnja 2020.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.