Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 663/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 663/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja V. H. iz S. M. n. M., (OIB: ...), 2. tužiteljice M. H. iz S. M. n. M., (OIB: ...) i 3. tužiteljice K. H. iz S. M. n. M., (OIB: ...), svih zastupanih po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika W. o. V. I. g. d.d. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. -1215/2018-3 od 30. listopada 2019. kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1696/2016-38 od 28. rujna 2018. sa rješenjem istog suda posl. br. Pn-1696/2016-44 od 31. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

a) u stavku I. izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda:

 

- u stavku I. izreke, u odluci koja glasi: "I. Nalaže se tuženiku W. o. V. I. g. d.d. isplatiti I-tužitelju V. H. iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2016., II-tužiteljici M. H. iznos od 5.203,85 kn sa zateznom kamatom na iznos od 5.000,00 kn od 26. siječnja 2016. do isplate, a na iznos od 203,85 kn sa zateznom kamatom od 29. listopada 2015. do isplate, te III-tužiteljici K. H. iznos od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2016. do isplate, kao i nadoknaditi im parnični trošak u iznosu od 4.171,23 kn sa zateznom kamatom od 28. rujna 2018. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

- u stavku II. izreke, u odluci koja glasi: „Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja V. H. za isplatu daljnjih 110.000,00 kn, preostali dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice M. H. za isplatu daljnjih 133.983,75 kn, kao i preostali dio tužbenog zahtjeva III-tužiteljice K. H. za isplatu daljnjih 37.500,00 kn, sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom."

 

- u stavku III. izreke, u odluci koja glasi: „Nalaže se I-tužitelju V. H., II-tužiteljici M. H. i III-tužiteljici K. H. da tuženiku W. o. V. I. g. d.d. nadoknade parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn, u roku od 15 dana."

 

b) u stavku II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Drugostupanjskim rješenjem:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba 1. tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje posl. br. Pn-1696/16-44 od 31. listopada 2018. koje glasi: "Djelomično se uvažava prigovor I-tužitelja V. H. podnesen dana 25. listopada 2018. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1696/2016-40 od 17. listopada 2018. te se navedeno rješenje ukida u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe:

- za tužbu preko iznosa od 1.500,00 kn tj. za iznos od 1.790,00 kn,

- za prvostupanjsku presudu preko iznosa od 200,00 kn tj. za iznos od 300,00 kn te

- za žalbu protiv presude preko iznosa od 2.900,00 kn, tj. za iznos od 3.430,00 kn,

a u preostalom dijelu se isto potvrđuje."

 

- u stavku II. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba 2. tužiteljice i 3. tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje posl. br. Pn-1696/16-51 od 27. studenoga 2018. koje glasi:

 

"I. Odbija se prigovor II-tužiteljice M. H. od 14. studenog 2018. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje ovoga suda poslovni broj  Pn-1696/2016-45 od 31. listopada 2018.

 

II. Odbija se prigovor II-tužiteljice K. K. od 14. studenog 2018. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje ovoga suda poslovni broj Pn-1696/2016-46 od 31. listopada 2018."

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude i navedenog drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

Prijedlog tužitelja da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 30. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Predmetom spora zahtjevi su tužitelja na obvezivanje tuženika naknaditi im štetu koju trpe u svezi štetnog događaja (prometne nesreće) od ... 2015. u kojemu je (kada je upravljao motociklom brzinom znatno većom od dopuštene i pod utjecajem alkohola) smrtno stradao D. H., sin 1. i 2. tužitelja i brat 3. tužiteljice.

 

Drugostupanjski sud je zahtjeve tužitelja ocijenio djelomično osnovanim te (potvrđivanjem prvostupanjske presude) djelomično prihvatio i djelomično odbio.

 

Tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa su, uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, konkretno - od pravnih pitanja o kojima sudska praksa nije jedinstvena, u prijedlogu postavili pitanja:

 

"1.) Postoje li zakonske pretpostavke za ocjenu postojanja doprinosa vlastitoj šteti prednika tužitelja kao vozača motocikla od čak 50% kao i bilo kojeg drugog vozača motornog vozila u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u situaciji kada je prednik tužitelja, iako alkoholiziran, vozio pravilno (ravno po cesti s prednošću prolaska) većom brzinom koja sama za sebe ne bi dovela do štetnog događaja da se osiguranik tuženika nije nepropisno uključivao iz sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza i je li takav stav drugostupanjskog suda u suprotnosti sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-1671/11-2 od 17.2.2016., Revx-1181/11-2 od 24.4.2012. (ista situacija, samo obrnute uloge stranaka), Rev-772/08-2 od 10.3.2010., Revx-956/10 od 16.1.2013. i Rev-361/04-2 od 28.4.2004.?

 

2.) Postoje li zakonske pretpostavke za ocjenu postojanja doprinosa od čak 50% vlastitoj šteti prednika tužitelja kao vozača motocikla, kao i bilo kojeg drugog vozača motornog vozila u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u situaciji kada je osiguranik tuženika imao mogućnost pravodobnog reagiranja, jer je mogao uočiti prednika tužitelja i je li u drugostupanjskoj odluci zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1078/15-2 od 22.11.2017. i Rev-70/15-2 od 28.11.2018.?

 

              3.) Je li sud trebao, u situaciji kada je ocijenio da je omjer doprinosa tužitelja 50%, a druge strane isto 50%, dakle da je uspjeh svih tužitelja u sporu 50%, odrediti da svaka strana u postupku snosi svoje troškove, neovisno o tome što je tuženik tijelom postupka isplatio dio naknade štete i je li u drugostupanjskoj odluci zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-III/4077/2017 od 13.9.2018. i u odluci ELJSP Klauz protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 2896/10 od 18.7.2013.?.“

 

Međutim, time što su tako odredili razloge svoga prijedloga te konstatirali da ga podnose prema odredbama čl. 385.a ZPP-a i zbog navedenih pitanja, predlagatelji nisu ispunili sve pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i (ovdje bitno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu, priložene uz prijedlog odluke suda na koju se predlagatelj poziva ili njezinu određenu naznaku, sve uz postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i reviziju dopustiti.

 

U ovome slučaju o takvoj situaciji nije riječ:

 

- predlagatelji su u prijedlogu postavili uopćena pitanja na koja se ne mogu dati jasni te određeni i jednoznačni odgovori: odgovori na ta pitanja ovise od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja - i to ne samo onih koje predlagatelji sadržajem postavljenih pitanja sugeriraju prihvatiti jedino relevantnim,

 

- odluke na koje se predlagatelji pozivaju u prijedlogu, one koje sugeriraju prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: obzirom da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, u cijelom nizu specifičnim - glede razloga nastanka štetnog događaja (pa time i ponašanja sudionika nezgode) ali i naknade parničnog troška, one se u ničemu odlučnom ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

- odnosno, prijedlog tužitelja u svezi postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- a, uostalom, pitanja “…je li u drugostupanjskoj odluci zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja...“, odnosno „...je li takav stav drugostupanjskog suda u suprotnosti sa stavom...“ nisu pravna i određena pitanja iz smisla odredaba koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, pogotovo ne kada nije naznačeno niti na koja se shvaćanja iz osporene presude i onih odluka koje predlagatelji stavljaju u usporedbu (da li procesna, činjenična ili materijalnopravne prirode) odnose.

 

Sukladno izloženom, ovdje je, ostajući samo u granicama u prijedlogu postavljenih pitanja, za prihvatiti i daljnje: da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije - čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 385.a st. 1., 387. st. 4. i 5. i 392. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu