- 1 -              Rev-x 268/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 268/2017-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I.tužitelja-protutuženika I. O.-R., OIB: ... i II.tužiteljice-protutuženice M. O. R., OIB: ..., oboje iz K., oboje zastupani po punomoćnici N. Đ. T., odvjetnici u Z., protiv I.tuženice-protutužiteljice M. J., OIB: ... i II.tuženika-protutužitelja R. J., OIB: ..., oboje iz K., oboje zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici u K., radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I. tuženice-protutužiteljice i II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5739/16-2 od 8. studenoga 2016., ispravljene rješenjem toga suda broj poslovni broj Gž-5739/16-4 od 14. veljače 2017., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Ps-1/15-131 od 27. travnja 2016., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Ps-1/15-136 od 13. svibnja 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5739/16-2 od 21. lipnja 2017., ispravljena rješenjem toga suda broj poslovni broj Gž-5739/16-4 od 14. veljače 2017., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom u izreci navedenim rješenjem suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja-protutuženika I. O.-R. i 2. tužitelja-protutuženika M. O. R. koji glasi:

 

Nalaže se tuženicima – protutužiteljima da isprazne od osoba i stvari čk. br. 1384, kuća i dvorište, ..., pov. 292 m2, k.o. K. G., upisane u z.k.ul. br. 1103, u naravi garažno skladišni prostor u prizemlju kuće u K., ..., ukupne površine 56,45 m2, označenog u skici građevinskog vještaka dipl. ing. Z. B. od 12.12.2015. brojevima 1, 2 i 3 (listovi 407 i 408 spisa), koji prostor je dimenzija 3,90 x 15,57 m, te da ga predaju tužiteljima slobodnim od osoba i stvari, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II Usvaja se tužbeni zahtjev 1. tuženika-protutužitelja M. J. koji glasi:

 

Utvrđuje se da je 1. tuženik - protutužitelj M. J. iz K., ..., OIB: ... suvlasnica nekretnine čk. br. 1384, kuća i dvorište .... sa 292 m2, upisano u z. k. ul. br. 1103, k.o. K.-G. u 2583/10000 dijela, time da suvlasnički dio 1. tužene - protutužiteljice M. J. u naravi predstavlja garažno-skladišni prostor u prizemnom srednjem dijelu kuće ležeće u K., ..., ukupne površine 56,46 m2, označenog u skici građevinskog vještaka dipl. ing. Z. B. od 12.12.2015. brojevima 1, 2 i 3 (listovi 407 i 408 spisa), pa se nalaže tužiteljima-protutuženima I. O.-R. i M. O. R., oboje iz K., ..., da 1. tuženiku - protutužitelju M. J. izdaju ispravu podobnu za zemljišno - knjižni upis njezinog prava suvlasništva od 2583/10000 dijela na navedenoj nekretnini, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima I. i M. O. R. da 1. tuženiku-protutužitelju M. J. i 2. tuženiku R. J. solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 71.514,00 kn (sedamdesetjednatisućapetstočetrnaestkuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ps-1/15-131 od 27. travnja 2016. ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Ps-1/15-136 od 13. svibnja 2016., na način da je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženicima – protutužiteljima M. J. i R. J. da isprazne od osoba i stvari čk. br. 1384, kuća i dvorište, ..., pov. 292 m2, k.o. K. G., upisane u z.k.ul. br. 1103, u naravi garažno skladišni prostor u prizemlju kuće u K., ..., ukupne površine 56,45 m2, označenog u skici građevinskog vještaka dipl. ing. Z. B. od 12.12.2015. brojevima 1, 2. i 3. (listovi 407 i 408 spisa), koji prostor je dimenzija 3,90 x 15,57 m, te ga predaju tužiteljima-protutuženicima I. O.-R. i M. O.-R. slobodan od osoba i stvari, kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 54.581,13 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od dana presuđenja, tj. od 27. travnja 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev I-tuženice-protutužiteljice M. J. koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je I-tuženica - protutužiteljica M. J. iz K., ..., OIB: ... suvlasnica nekretnine čk. br. 1384, kuća i dvorište ... sa 292 m2, upisano u z. k. ul. br. 1103, k.o. K.-G. u 2583/10000 dijela, time da suvlasnički dio 1. tužene - protutužiteljice M. J. u naravi predstavlja garažno-skladišni prostor u prizemnom srednjem dijelu kuće ležeće u K., ..., ukupne površine 56,46 m2, označenog u skici građevinskog vještaka dipl. ing. Z. B. od 12.12.2015. brojevima 1, 2 i 3 (listovi 407 i 408 spisa), pa se nalaže tužiteljima-protutuženima I. O.-R. i M. O.- R., oboje iz K., ..., da I- tuženici - protutužiteljici M. J. izdaju ispravu podobnu za zemljišno- knjižni upis njezinog prava suvlasništva od 2583/10000 dijela na navedenoj nekretnini, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da im naknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se I i II-tuženicima-protutužiteljima naknaditi I i II-tužiteljima-protutuženima  trošak žalbe u iznosu od 4.296,85 kn, u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli su reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje u tekstu: ZPP) zbog svih razloga navedenih u čl. 382. st.2. ZPP-a. Predlaže preinačenje drugostupanjske presude na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda, a podredno predlaže ukidanje pobijanih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju navode tuženika te predlažu odbiti njezinu reviziju, a njima dosuditi troškove sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja-protutuženika (dalje tužitelji) za predaju u posjed spornog garažno-skladišnog prostora u prizemlju njihove kuće u K., ..., te protutužbeni zahtjev I-tuženice-protutužiteljice (dalje tuženica) za utvrđenje da je ona suvlasnica u 2583/10000 kuće i dvorišta od 292 m2, u naravi garažno-skladišnog prostora od 56,46 m2, te zahtjev za izdanje tabularne isprave za upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Utvrđujući da se, od kupnje kuće 1959., odnosno, nakon adaptacija zgrade 1976. i 1978., i zazidavanja ulaza iz podruma u sporni prostor po tužiteljima, a najkasnije od 1980., I-tuženica nalazi u samostalnom posjedu spornog prostora, odnosno da je izvršena fizička dioba kupljene kuće u kojoj je sporni prostor pripao tuženicima, prema shvaćanju suda prvog stupnja ona je dosjelošću stekla pravo suvlasništva čkbr. 1384 k.o. G. K. u 2583/10000 dijela, pa pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 – dalje u tekstu: ZVDSP), utvrđuje njezin protutužbeni zahtjev osnovanim, posljedično čemu tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed spornog prostora utvrđuje neosnovanim.

 

Nalazeći pogrešnim pravni pristup suda prvog stupnja u rješavanju zahtjeva stranaka sud drugog stupnja primjenom čl. 373.a ZPP-a utvrđuje:

 

- da su 8. studenoga 1959. II-tužiteljica, te I-tuženica i njezin sada pok. suprug Z. J., sklopili s prodavateljimaima privremeni kupoprodajni ugovor, kojim kupuju nekretnine kčbr. 73/1 kuću broj ..., sa dvorištem u K. sa 84 čhv kčbr. 73/2 kuću broj ...,  sa dvorištem u K. sa 38 čhv, zk. ul. br. 3120 k.o. K., koje čine jednu cjelinu, tj. kuću br. ..., u ... i to I-tužiteljica u 10/16 dijela, a I-tuženica i njezin suprug u 6/16 dijela (toč. 1.), time da u posjed kupljenih nekretnina kupci stupaju 1. prosinca 1959., te će o fizičkoj diobi načiniti međusobni sporazum,

 

- da su 18. siječnja 1962., prodavatelji i I-tuženica te njezin suprug Z. J. sklopili kupoprodajni ugovor kojim prodavatelji prodaju a kupci kupuju 6/16 dijela (nenacionaliziranih) nekretnina koje se sastoje od kčbr. 73/1 kuća broj ..., sa dvorištem u K. sa 84 čhv i kčbr.73/2 kuća broj ... sa dvorištem u K. sa 38 čhv, zk. ul. br. 3120 k.o. K.,

 

- da su 18. siječnja 1962. prodavatelji i II-tužiteljica sklopili kupoprodajni ugovor kojim prodavatelji prodaju a kupac kupuje 10/16 dijela (nenacionaliziranih) nekretnina koje se sastoje od kčbr. 73/1 kuća broj ..., sa dvorištem u K. sa 84 čhv i kčbr. 73/2 kuća broj ..., sa dvorištem u K. sa 38 čhv, up. u zk. ul. br. 3120 k.o. K.,

 

- da je na zapisniku sastavljenom kod Općinskog suda u Krapini 21. svibnja 1976., u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. G. K. II-tužiteljica dala izjavu da su ona i njen suprug I. O. (I-tužitelj) korisnici kčbr. 1384, a suvlasnici svaki u 1/2 dijela kuće sagrađene na kčbr. 1384, te je navedeno i da je identifikacijom utvrđeno da se radi o bivšoj kčbr. 73/2, da je doneseno rješenje da se kčbr. 1384 upiše kao društveno vlasništvo s pravom korištenja I i II-tužitelja, dok će se kuća sagrađena na navedenoj kčbr. upisati kao njihovo suvlasništvo svakog u 1/2 dijela,

 

- da je na zapisniku sastavljenom kod Općinskog suda u Krapini 21. svibnja 1976., u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. G. K. suprug I-tuženice Z. J. dao izjavu da su on i njegova supruga M. (I-tuženica) korisnici kčbr. 1383, a suvlasnici svaki u 1/2 dijela kuće sagrađene na kčbr. 1383., te je navedeno i da je identifikacijom utvrđeno da se radi o bivšoj kčbr. 73/2, i doneseno je rješenje da se kčbr. 1383 upiše kao društveno vlasništvo s pravom korištenja I-tuženice i njezinog supruga Z., a kuća sagrađena na navedenoj kčbr. će se upisati na navedene, kao suvlasništvo svakog u 1/2 dijela,

 

- da su u zemljišnim knjigama u z.k.ul.br. 1103 k.o. G. K. i to kčbr. 1384 kuća i dvorište, ... površine 292 m2 upisani kao suvlasnici I i II-tužitelji svaki u 1/2 dijela,

 

- da je u zemljišnim knjigama u z.k.ul.br. 672 k.o. G. K. na kčbr. 1383 kuća i dvorište, ... površine 206 m2 upisana kao vlasnica I-tuženica,

 

- da je provedenim očevidom na licu mjesta, odnosno provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da sporni dio nekretnine (čije suvlasništvo I-tuženica traži protutužbenim zahtjevom) predstavlja površinu od 56,46 m2.

 

Slijedom navedenog drugostupanjski sud utvrđuje da prvostupanjski sud sadržaj postavljenog protutužbenog zahtjeva nije prosuđivao kroz čl. 30. i  čl. 36. st. 1. ZVDSP-a, te činjenične navode I-tuženice, prema kojima ona traži utvrđenje prava suvlasništva  u 2583/10000 dijela kčbr. 1384 k.o. G. K., iako faktično traži utvrđenje prava vlasništva točno određenog (realnog) dijela sporne nekretnine koja prema njezinim pokazivanjima na provedenom očevidu na licu mjesta predstavlja površinu od 56,46 m2 označenu u skici lica mjesta izrađenoj po građevinskom vještaku dipl. ing. Z. B. točkama 1, 2 i 3., zbog čega ona kao eventualna vlasnica točno određenog realnog dijela neke nekretnine, ne može biti ujedno i suvlasnik određenog idealnog dijela nepodijeljene nekretnine, te smatra da je već iz tih razloga trebalo pobijanu presudu u toč. II izreke trebalo preinačiti i protutužbeni zahtjev odbiti.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja utvrđuje:

 

- da se radi o vlasničkoj tužbi (rei vindicatio) iz čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., dalje ZOVO),

 

- da je sporna kčbr. 1384 prešla u režim društvenog vlasništva na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58 i 24/59 - Zakon o nacionalizaciji, dalje ZN), neovisno kada je promjena režima vlasništva provedena u zemljišnim knjigama, s pravom korištenja u korist vlasnika zgrade,

 

- da je 27. lipnja 2001., na temelju čl. 361.-367. ZVDSP-a brisana kuća sagrađena na kčbr. 1384 uslijed spajanja sa zemljištem te su upisani kčbr. 1384 kuća i dvorište, brisano je društveno vlasništvo na zemljištu, te su sporne nekretnine upisane kao suvlasništvo tužitelja svakog u 1/2 dijela,

 

- da su u z.k.ul.br. 1103 na kčbr. 1384 kuća i dvorište od 292 m2, na kojoj se nalazi sporni prostor, tužitelji upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela, a da su u z.k.ul.br. 672 na kčbr. 1383, kuća i dvorište od 206 m2 upisani, kao suvlasnici, I-tuženica i njen suprug Z., još od 1978. u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga,

 

- da I-tuženica tvrdi da je suvlasništvo nekretnine kčbr. 1384 kuća i dvorište u 2583/10000 dijela stekla dosjelošću, po provedenoj diobi, nakon kupnje nekretnine,

 

- da su predmet kupnje prema navedenim ugovorima iz 1959. i 962. bili suvlasnički dijelovi, a ne realni dio, a da prema rješenju o adaptaciji od 24. listopada 1978. I.tuženici i njezinom suprugu nije dozvoljena adaptacija na čkbr.1384, na kojoj se nalazi sporni prostor, već na njihovoj čkbr. 1383,

 

- da je prema sadržaju potvrde Općinskog suda u Krapini iz 1978., z.k.ul.br. 672 k.o. K. G. sastavljen 6. studenoga 1978. (pod poslovnim brojem Z-1123/78.),  a z.k.ul.br. 1104 odnosno 1103., u kojem je upisana kčbr. 1384, k.o. K. G. također sastavljen 6. studenoga 1978. (pod poslovnim brojem Z-1123/78.), pa da ni iz toga razloga I.tuženica nije bila savjesni (pošteni) posjednik spornog prostora na kčbr. 1384, jer na navedeni upis vlasništva nije bilo zabilježenih prijava ili prigovora, a što bi svakako bilo upisano da je II. tuženica odmah po sklapanju predugovora 1959. dogovorena fizička podjela kuće između kupaca.

 

Slijedom navedenog utvrđuje da I.tuženica dosjelošću nije stekla pravo vlasništva spornog dijela nekretnine, jer za to nije imala valjanu kvalitetu posjeda-savjesnost (poštenje), predviđenu i paragrafom 1463 OGZ-a, i čl. 28. st. 4. ZOVO, kao i čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, a niti je ista stekla po nekoj drugoj pravnoj osnovi, slijedom čega ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine, pozivom na odredbu čl. 162. ZVDSP-a.

 

U revizijskoj fazi postupka među strankama je ostalo sporno je li I.tuženica dosjelošću na prijeporu stekla pravo vlasništva, i zavisno od toga je li osnovan njezin protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva ili tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Neosnovano se revidentica poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tvrdeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka pobijane presude nerazumljiva, da izreka presuda proturječi razlozima presude, da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, jer izreka presude nije nerazumljiva, ona ne proturječi razlozima, a dani razlozi su jasni i obrazloženi pa se pobijana presuda može ispitati. Tu tvrdnju objašnjava  navodima da je drugostupanjski sud u obrazloženju naveo da tuženica nije imala potrebnu kvalitetu posjeda, zbog čega nije mogla steći pravo vlasništva na prijeporu, a da bi u obrazloženju istovremeno naveo  i da nije ni prosuđivao pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ispunjenju potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Međutim, drugostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost protutužbenog zahtjeva iznio pravno shvaćanje da nije ni prosuđivao pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o ispunjenju potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog istovremeno postavljenog zahtjeva na stjecanje vlasništva realnog dijela i suvlasništva, dok je glede osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na predaju u posjed ocjenjivao kvalitetu (ne)savjesnost njezinog posjeda, što pobijanu presudu ne čini nerazumljivom niti proturječnom.

 

Tuženici u reviziji, osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava i ocjenu provedenih dokaza po sudu drugog stupnja, analiziraju provedene dokaze i daje svoju ocjenu istih, te iznose svoje pravno shvaćanje koje je podudarno sa ocjenom provedenih dokaza i pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda, pa vezano za utvrđenu nesavjesnost posjeda tuženika, navode da I.tuženica nije sudjelovala u postupku osnivanja nove zemljišne knjige iz 1976., da je u skici premjeravanja od 20. srpnja 1964. ucrtana i kč.br. 73/1, koja je također bila predmetom kupnje iz 1959., ali da se u zapisnicima Komisije za osnivanje nove zemljišne knjige (dalje Komisija) od 21. svibnja 1976, ne navodi što je bilo sa  kč.br. 73/1, koja je ucrtana u skici premjeravanja od 20. srpnja 1964., i koja zahvaća obje novoformirane k.č. 1383 i 1384, da je I.tužitelj dostavio presliku zapisnika Komisije od 16. svibnja 1976., ali da su tuženici osporili vjerodostojnost navedenog zapisnika, pa je pribavljena dokumentacija DGU Katastra i zk suda, ali da među dostavljenom dokumentacijom nije i taj zapisnik, pa smatra da je isti krivotvoren i da je prvostupanjski sud, pravilno ocijenivši dokaze, zaključio da se stranke nisu dogovorile o fizičkoj podjeli kako je navedeno u tom zapisniku, kao što je pravilno zaključio, vezano za formiranje novih k.č. 1383 i 1384, o nepostojanju saznanja do kuda se protežu i kako izgledaju njihove kupljene čestice, odnosno o poštenom posjedu tuženika. Smatra da su provedeni dokazi, (uključujući i iskaze stranaka i svih saslušanih svjedoka,  potvrdili navode tuženika o fizičkoj podjeli, prema kojima su tužitelji zazidali svoje ulaze prema spornom prostoru i srušili svoje stepenice koje su vodile u dvorište u produžetku haustora (tijekom adaptacije 1976. i 1978., najkasnije 1980), od kada nisu imali pristupa u sporni haustor, niti u dvorište u produžetku haustora, a od kada su tuženici u samostalnom posjedu prijepora), pravilno ocijenjeni po prvostupanjskom sudu, ali da i pored toga drugostupanjski sud smatra da posjed tuženika nije bio savjestan.

 

 

Ujedno smatraju, da se iz okolnosti da je kao vlasnik upisana druga osoba, posjednik ne smatra nesavjesnim nego da je tu činjenicu dužan dokazati onaj tko se na nju poziva (čl. 72. st. 3. ZOVO-a), a da to tužitelji nisu dokazali, jer je između stranaka nakon kupnje izvršena fizička dioba, nakon koje  diobe svatko od njih i posjeduje svoj dio, a da u prilog navedenom zaključku ukazuje i sadržaj rješenja od 24. listopada 1978., o dozvoli adaptacije, koje sagledavajući ga u cijelosti, kao i ponašanja stranaka tijekom te adaptacije, imajući u vidu da su obje strane sudjelovale u adaptaciji odnosno dogradnji spornog haustora, za prihvatiti pravilnim zaključak drugostupanjskog suda istom nedostaje logičan odgovor na pitanje zbog čega bi tuženici nesporno sudjelovali u financiranju dogradnje spornog haustora ukoliko on sa produžetkom ne bi pripao tuženicima-J., a prostor iznad ploče tužiteljima, i zašto bi tada tužitelji zazidali svoje ulaze prema spornom prostoru i srušili svoje stepenice koje su vodile u dvorište u produžetku haustora (tijekom adaptacije 1976. i 1978., najkasnije 1980), od kada nisu imali pristupa u sporni haustor, niti u dvorište u produžetku haustora, a od kada su tuženici u samostalnom posjedu prijepora.

 

S obzirom na izneseno, ovome sudu za sada, nije prihvatljiva ocjena dokaza koju je u obrazloženju pobijane odluke dao drugostupanjski sud, jer svi provedeni dokazi, na što osnovano ukazuju revidenti, nisu ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP-a, niti je za iznesenu ocjenu provedenih dokaza drugostupanjski sud dao dostatne, logične i razumski prihvatljive razloge. Postupajući na navedeni način drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, koja je bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

 

Kako je pred drugostupanjskim sudom počinjena navedena bitna povreda postupka bilo je nužno ukinuti drugostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U svezi s navedenim drugostupanjski sud će vodeći računa o svemu navedenom, ponovno ocijeniti provedene u smislu čl. 8. ZPP-a pa će donijeti novu zakonitu presudu.

 

O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.