- 1 -              Rev 30/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 30/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. H. iz S. V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1750/2016-2 od 7. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6272/13-28 od 23. svibnja 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja I. B. iz Z. kao zajmoprimca i tuženika A. H. iz S. V. kao zajmodavca na kojim je ovjeren potpis tužitelja kao zajmoprimca kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z., pod brojem OV-3498/2009 dne 16. ožujka 2009. godine ništetan i nema učinka među ugovornim strankama.

 

II Nalaže se tuženiku A. H. iz S. V. platiti tužitelju I. B. iz Z. 1.016,04 kn s zateznim kamatama od 20. lipnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,  a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja I. B. kojim zahtijeva da mu tuženik A. H. iz S. V. plati 227.863,96 kn kao  i dio zahtijeva za zateznim kamatama na 1.016,04 kn od 16. ožujka 2009. godine do 20. lipnja 2011. godine.

 

IV Svaka stranka snosi svoj trošak ovoga postupka."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6272/13-28 od 23. svibnja 2016. godine:

 

a) potvrđuje u dijelu u kojem je utvrđeno da je ugovor o zajmu od 16. ožujka 2009. godine ništetan i nema učinka među ugovornim strankama (toč. I.), kao i dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 227.863,96 kn i zatezne kamate (toč. III), te u odluci o parničnom trošku (toč. IV),

 

b) preinačuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju 1.016,04 kn zajedno sa zateznom kamatom počev od 20. lipnja 2011. godine do isplate (toč. II), tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

 

Tuženiku se ne dosuđuje troškovi žalbenog postupka.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu (u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev za isplatu 227.863,96 kn i u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev za isplatu 1.016,04 kn) tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 365. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Smatra da je do počinjenja navedene povrede došlo time što je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ispitivao i u dijelu u kojem nije pobijana.

 

Kako proizlazi iz stanja spisa protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijele obje stranke te je presuda ukupno po strankama bila pobijana u cijelosti. Stoga je neprihvatljiva, i inače nedovoljno obrazložena, tvrdnja o pogrešnoj primjeni čl. 365. st. 1. ZPP.

 

Uz tvrdnju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode, tužitelj sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud u presudi ocijenio je sve žalbene navode od odlučnog značenja, pa tako i o neosnovanosti zahtjeva za vraćanje iznosa od 228.880,00 kn te je u svemu postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Naime, prvostupanjski sud zaključio je da je ugovor o zajmu od 16. ožujka 2009. bio prividan ugovor i da kao ništetan ne proizvodi učinke između stranaka. Polazeći od utvrđenja da iznos od 227.863,96 kn nije dan u ispunjenju ništetnog ugovora jer je dan prije njegovog sklapanja, ocijenio je neosnovanim zahtjev za vraćanje tog iznosa, a  koji zahtjev je tužitelj posljedično temeljio na ništetnosti ugovora. Nasuprot tome prihvatio je zahtjev za isplatu iznosa od 1.016,04 kn, za koji iznos je utvrdio da je po tužitelju plaćen po sklapanju ugovora od 16. ožujka 2009.

 

Drugostupanjski sud međutim je, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. ZPP, iako se na to nije određeno pozvao, zaključio da je „ugovor o zajmu od 16. ožujka 2009.“ prikrivao valjani sporazum - ugovor o povratu novca stečenog bez osnove (prethodno po tuženiku otuđenog tužitelju). Stoga da je sve isplate, pa i onu u iznosu od 1.016,04 kn tužitelj izvršio na temelju valjane pravne osnove, slijedom čega je njegov zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove neosnovan.

 

Suprotno neobrazloženoj tvrdnji revidenta nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 285. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15-dalje: ZOO).

 

Navedenom odredbom propisano je da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

 

Polazeći od utvrđenja da je „ugovor o zajmu“ prikrivao valjani sporazum kojim su stranke riješile svoje odnose nastale otuđenjem imovine tuženika po tužitelju, a kojim se tužitelj obvezao otuđeni iznos vratiti u mjesečnim ratama, drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj sve što je platio po sklapanju ugovora nije platio bez osnove.

 

Na utvrđeno stanje o postojanju valjanog sporazuma prikrivenog u „ugovoru o zajmu“ pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 285. st. 2. ZOO.

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.