- 1 -              Revd 574/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 574/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. D. iz V., (OIB: ...), II. tužiteljice M. D. iz V., (OIB: ...) i III. tužiteljice D. M. iz V., (OIB: ...), svih zastupanih po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. I. - G. -R. e., Republika Austrija, I., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1860/2019-2 od 18. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-558/2017-17 od 21. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.    Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

              II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi:

 

- na utvrđenje da je ugovor o jednokratnom kreditu broj ... od 30. srpnja 2007., sklopljen između tužitelja kao primatelja kredita odnosno korisnika kredita, te tuženika kao davatelja kredita, „za iznos od 62.400,00 EUR ništetan i ne proizvodi pravne učinke“,

 

- na obvezivanje tuženika da I. tužitelju „izda ispravu podobnu za brisanje prava zaloga u iznosu od 62.400,00 EUR upisanog temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu broj ... od 30. srpnja 2007. na nekretninama tuženika upisanim u zk.ul. 728 k.o. B. N., a koje se sastoje od kč.br. 2244 K. broj ..., garaža, gospodarska zgrada i dvorište ... ulica sa 528 m², u roku od 15 dana ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedenu ispravu“,

 

- na obvezivanje tuženika da I. tužitelju „izda ispravu podobnu za brisanje prava zaloga u iznosu od 62.400,00 EUR upisanog temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu broj ... od 30. srpnja 2007. na nekretninama tuženika upisanim u zk.ul. 729 k.o. B. N., a koje se sastoje od kč.br. 2254 oranica B. sa 22865 m², u roku od 15 dana ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedenu ispravu“,

 

- na obvezivanje tuženika da I. tužitelju „izda ispravu podobnu za brisanje prava zaloga u iznosu od 62.400,00 EUR upisanog temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu broj ... od 30. srpnja 2007. na nekretninama tuženika upisanim u zk.ul. 727 k.o. B. N., a koje se sastoje od kč.br. 2243 vinograd i vrt B. sa 720 m², u roku od 15 dana ili će u protivnom ova presuda zamijeniti navedenu ispravu“,

 

- na obvezivanje tuženika da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom,

 

dok je tužiteljima naloženo da tuženiku na ime troška parničnog postupka solidarno isplate 8.875,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom „od presuđenja, tj. od 21. studenog 2019. do isplate“.

 

Tužitelji su pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnijeli prijedlog da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

 

Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci, podredno odbije.

 

Prijedlog tužitelja da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 18. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: obzirom da su u prijedlogu naznačili da po njima u reviziji postavljena pitanja “u praksi predstavljaju problem”, u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačili o kojoj se to praksi radi - a nisu uz prijedlog predočili niti odluke sudova na koje se tako (uopćeno) pozivaju, a koje bi činile tu “praksu” - toliko da bi se moglo zaključiti da bi po njima postavljena pitanja zaista bila važna (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava (u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a).

 

Razloge istaknute važnosti postavljenih pitanja ne može nadomjestiti samo poziv u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije i konstatacija iz prijedloga da o postavljenim pitanjima “revizijski sud nije zauzeo shvaćanje” a “u praksi predstavljaju problem”.

 

Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: obzirom da u prijedlogu nije ničime konkretizirano zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi glede njih bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo je (jer to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

              Tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog tužitelja jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.