- 1 -              Revd 703/2020-2

Broj: Revd 703/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz P., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. B. i M. M. B. iz P., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-33/2018-2 od 23. rujna 2019. kojom je preinačena međupresuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu posl. br. Pn-68/16 od 17. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena međupresuda prvostupanjskog suda tako što je:

- odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice naknaditi tužiteljici, kao pravnoj slijednici pok. N. R., njenog supruga, neimovinsku štetu koju je ovaj „pretrpio nezakonitim radnjama (nezakonitim, nepravilnim i neažurnim radom) upravnih i pravosudnih tijela tuženice u vremenskom razdoblju od 2008. do podnošenja tužbe u ovom predmetu“,

dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici parnični trošak od 19.375,00 kn.

Tužiteljica je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. rujna 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U ovome predmetu, u kojemu je osporena presuda donesena prema činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačila (formulirala) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava (u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a).

Konstatacija predlagateljice “da kršenje zakonske obveze od strane tuženice posljedično uzrokuje odgovornost za štetu” i “da je u tom pitanju tuženica izjednačena sa drugim fizičkim i pravnim osobama”, sve sa tvrdnjama kojima predlagateljica u biti ukazuje na ono što drži postupovnim povredama i pogrešnim i nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja te pogrešnom primjenom materijalnog prava, to pitanje ne može nadomjestiti.

              Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: obzirom da u prijedlogu nije ničime konkretizirano niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo je (jer to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 5. svibnja 2020.