- 1 -              Revd 742/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 742/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz N. V., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku V. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., Pisarnice u P., protiv tuženice D. N. iz Italije, S. R., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice D. N. iz Italije, S. R., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., protiv protutuženika M. P. iz N. V., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku V. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d., Pisarnice u P., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja ujedno i protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5891/2018-2 od 19. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo posl. br. P-992/2016 od 19. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja ujedno i protutuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja ujedno i protutuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

 

a) u stavku 1. izreke, odbijen tužbeni zahtjev:

 

- na utvrđenje da je tužitelj „stvarni vlasnik nekretnine i to k.č.br. 609/3, gospodarska zgrada i dvorište sa 355 m2 upisane u z.k. ul. br. 793, k.o. N. V. koju je stekao dosjelošću“,

 

- na („slijedom utvrđenja iz točke I.“) obvezivanje tuženice „u roku 15 dana priznati to pravo vlasništva tužitelju, te mu izdati tabularnu ispravu za uknjižbu toga prava, odnosno trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na novoj čestici, sa njihovog imena na ime i vlasništvo tužitelja, temeljem ove presude po pravomoćnosti“,

 

- na obvezivanje tuženice „da tužitelju naknadi parnični trošak u roku 15 dana."

 

b) u stavku 2. izreke, prihvaćen protutužbeni zahtjev na obvezivanje protutuženika „da preda u samostalni i isključivi posjed tuženici D. N., njezinu stvar - nekretninu k.č.br. 609/3, upisanu u z.k.ul.br. 793, k.o. N. V., slobodnu od stvari i osoba, u roku 15 dana."

 

c) u stavku 3. izreke, odbijen protutužbeni zahtjev da se protutuženiku zabrani „da na nekretnini k.č.br. 609/3, z.k.ul.br. 793, k.o. N. V. u vlasništvu tuženice D. N. parkira kamione i ostala vozila, odlaže smeće i druge stvari, odnosno na bilo koji drugi način uznemirava njezino pravo vlasništva na navedenoj stvari, sve pod prijetnjom novčane kazne.",

 

d) u stavku 4. izreke, naloženo tužitelju „da nadoknadi tuženici trošak ovog postupka u iznosu 8.201,24 kn, u roku 15 dana“.

 

Tužitelj ujedno i protutuženik (dalje: tužitelj) je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

 

Tuženica ujedno i protutužiteljica nije odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U ovome predmetu, u kojemu je osporena presuda donesena prema činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio (formulirao) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava (u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a).

 

Isticanje dokaza za koje predlagatelj ocjenjuje da dokazuju činjenicu kvalitete njegova ovdje prijepornog posjeda, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuje ono što je po nižestupanjskim sudovima prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemizira sa činjeničnim utvrđenjima na kojima je osporena presuda temeljena (postavljajući pitanje koje može biti relevantno samo za ovaj spor: “da li prednicima tužitelja nije moglo ostati nepoznato...”), to pitanje ne može nadomjestiti.

 

              Konačno, ovog ne može nadomjestiti niti paušalna konstatacija predlagatelja „...da je pravno shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem oko pravila tereta dokazivanja kao i s ustaljenom dugogodišnjom praksom Vrhovnog suda RH...“ te da „...apostrofira pitanje pravila o teretu dokazivanja prema čl. 219. ZPP-a, odnosno svijesti „poštenja“ posjedovanja tužitelja prema čl. 18. st. 3. ZV-a...“.

 

Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: obzirom da u prijedlogu nije ničime konkretizirano niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo je (jer to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.