- 1 -              Rev 1882/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1882/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u R., protiv tuženica M. N. iz R., OIB: ..., i Lj. B. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u R., i po protutužbi tuženica, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-1066/2017-10 od 27. ožujka 2018., kojim je u pobijanom dijelu potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2965/2012 od 19. srpnja 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-1066/2017-10 od 27. ožujka 2018. u dijelu toč. 1. izreke, i djelomična presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2965/2012-104 od 19. srpnja 2016. u dijelu toč. II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom djelomičnom presudom suđeno je:

 

              "1. Utvrđuje se da je tužitelj I. d.d. R., ..., OIB: ... vlasnik k.č.37/1 izgrađeno zemljište sa 841 m2 i dvorište sa 1370 m2 iz z.k.ul. 2207 K.O. B. kao i k.č.br. 37/4 neplodno sa 1362 m2 iz z.k.ul.2510 k.o. B. u naravi restaurant B. sa pripadajućom terasom i okućnicom u cijelosti pa se ujedno ovlašćuje da na osnovu ove presude a po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi za sebe u zemljišnim knjigama upis vlasničkog prava na opisanim nekretninama.

 

2. Tužitelj I. d.d. R., ..., OIB: ... dužan je na ime materijalne naknade za zemljište i to: 1-tuženoj M. N. iz R., ..., OIB ... za k.č.br. 371 izgrađeno zemljište sa 841 m2 i dvorište sa 1370 m2 iz z.k.ul. 2207 k.o. B., isplatiti iznos od 215,00 eura /m2 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, odnosno ukupni iznos od 475.365,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju euro kod HNB na dan isplate, a 2-tuženoj Lj. B. iz R., ..., OIB: ... na ime materijalne naknade za zemljište i to u cijelosti k.č. 37/4 neplodno sa 1362 m2 iz z.k.ul. 2510 k.o. B. platiti iznos od 215,00 eura /m2 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB  na dan isplate, odnosno ukupni iznos od 292.830,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju euro kod HNB na dan isplate, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 19.07.2016.godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se dio protutužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Nalaže se tužitelju I. d.d. R., ..., OIB: ... predati u posjed nekretnine u vlasništvu tuženih – protutužiteljica i to 1-tuženoj M. N. iz R., ..., OIB .... u cijelosti k.č.br. 371 izgrađeno zemljište sa 841 m2 i dvorište sa 1370 m2 iz z.k.ul. 2207 k.o. B., a 2-tuženoj Lj. B. iz R., ..., OIB: ... u cijelosti k.č. 37/4 neplodno sa 1362 m2 iz z.k.ul. 2510 k.o. B. u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.”

 

4. O preostalom dijelu tužbenog i protutužbenog zahtjeva kao i odluci o naknadi prouzročenih parničnih troškova odlučit će se presudom."

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je djelomična prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. II. izreke presude (toč. 1. izreke), a odbijene su tužene s zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. 2. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. 1. izreke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ih preinači odbijanjem protutužbenog zahtjeva za isplatu u cijelosti. 

 

U odgovoru na reviziju tuženice osporavaju revizijske navode i predlažu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto predniku tuženica bez odgovarajućeg upravnog rješenja o deposedaciji.

 

Prvostupanjski sud tužbeni i dio protutužbenog zahtjeva ocijenio je osnovanim uz obrazloženje:

- da je na dijelu k.č.br. 37/1, k.č.br. 37/2 i k.č.br. 37/4 upisanih u z.k.ul. 2207 k.o. B., tužitelj za vrijeme dok su bile u režimu društvenog vlasništva sagradio restoran;

 

- da su predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo 1-tužene M. N. u 3/7 dijela i 2-tužene Lj. B. u 4/7 dijela i iste nisu u njihovom posjedu, a u upravnom postupku tužene su odbijene sa zahtjevom za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine uz obrazloženje da se Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 92/99m 80/02, 81/02, 39/99, - 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01 i 118/01 – odluke Ustavnog suda – dalje: Zakon o naknadi), primjenjuje na imovinu koja je prisilno oduzeta na temelju odluke jugoslavenskih komunističkih vlasti, a u konkretnom slučaju ne postoji odluka o oduzimanju zemljišta prednicima tuženih odnosno rješenje o deposjedaciji;

 

- da tužene nisu uspjele niti sa tužbom u upravnom postupku pred upravnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište;

 

- da su predmetne nekretnine bile upisane na prednike 1. i 2. tuženih, V. Š. i A. Š., te su na temelju rješenja Odbora za financiranje N.O. O. R. od 26. travnja 1963. u postupku nacionalizacije građevinskog zemljišta obuhvaćene postupkom nacionalizacije temeljem odredbe članka 58. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list tadašnje FNRJ br. 52/58) i da je na navedenim česticama upisano društveno vlasništvo, time da je temeljem članka 38. i 39. istog Zakona u korist bivših vlasnika tj. prednika 1 i 2 tužene uknjiženo pravo korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, a 2005. temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela predmetne nekretnine su upisane na ime i vlasništvo dosadašnjih sukorisnika (prednika 1 i 2 tuženih),

 

- da je nakon što su  predmetne čestice nacionalizirane prednik tužitelja u razdoblju 1960. na istima sagradio restoran, a iz provedenog vještačenja po mjerničkom vještaku proizlazi da se na k.č.br. 37/1 nalazi dio zgrade restorana i dio zgrade plinske stanice, te terasa restorana, a ostali dio čestice predstavlja dvorište i pristupni put, a na k.č.br. 37/2 također se nalazi dio restorana, terasa restorana, a ostali dio predstavlja dvorište i pristupni put, dok je k.č.br. 37/4 neizgrađena i u naravi predstavlja parkiralište i šumu,

 

- da u pogledu predmetnih čestica nije proveden postupak eksproprijacije i bivšim vlasnicima nije isplaćena naknada, niti je proveden postupak deposjedacije u smislu da je donijeto rješenje o deposjedaciji, o oduzimanju posjeda bivšim vlasnicima i predaja u posjed čestica općini ili drugoj osobi radi izgradnje iz čega proizlazi da su predmetne nekretnine nacionalizirane pravnim prednicima 1 i 2 tužene, ali bez donošenja rješenja o deposjedaciji,

 

- da obzirom na činjenicu da je na dijelu čestica tužitelj izgradio zgradu (restoran) tijekom 1960. proizlazi da je unatoč ne donošenju rješenja o deposjedaciji došlo do faktičkog oduzimanja zemljišta iz posjeda prednicima tuženih samom izgradnjom restorana, dakle, došlo je do faktične deposjedacije iz čega proizlazi da je tužitelj postao izvanknjižni nositelj prava korištenja, ali samo dijela zemljišta na kojemu je zgrada – restoran izgrađen i dijela zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade,

 

- da je k.č.br. 37/1 u površini od 4208 m2 ušla u društveni kapital tužitelja te je tužitelj postao vlasnik iste po sili zakona sukladno odredbi članka 364. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96. i dr. – dalje: ZV) u trenutku kada je predmetna nekretnina ušla u njegov temeljni kapital, a u to vrijeme bilo je neusklađeno zemljišnoknjižno katastarsko stanje, pa je stoga postala razlika u površini, brojevima, međama i obliku čestica upisanih u katastar nekretnina i zemljišne knjige,

 

- da je prilikom pretvorbe u društveni kapital tužitelja ušla katastarska čestica upisana u katastar nekretnina kao k.č.br. 37/1 površine 4208 m2 koja čestica se sastojala od dijelova čestica upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Rabu, kao dio k.č.br. 37/1, dio k.č. 37/2, dio k.č. 37/3 i dio k.č.37/6 time da nije došlo do parcelacije ili identifikacije navedenih nekretnina,

 

- da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj tijekom 1960. na tadašnjoj k.č.br. 37/1 sagradio restoran i to na način da se na k.č.br. 37/1 nalazi dio zgrade restorana i dio zgrade plinske stanice, te terasa restorana, a da ostali dio čestice predstavlja dvorište i pristupni put, a na k.č.br. 37/2 se nalazi dio restorana, terasa restorana, a ostali dio predstavlja dvorište i pristupni put, te je tijekom vremena došlo do spajanja k.č.br. 37/2 sa k.č.br. 37/1, te k.č.br. 37/2 više niti postoji niti  u zemljišnim knjigama niti u katastru nekretnina, dok je k.č.br. 37/4 neizgrađena i predstavlja parkiralište i šumu,

 

- da je tijekom postupka došlo do promjene u zemljišnim knjigama u pogledu spornih nekretnina te je 1-tužena upisana kao vlasnik k.č.br. 37/1 i 37/2, a 2-tužena kao vlasnik k.č.br. 37/4, upisane u z.k.ul.br. 2510, te je formirana k.č.br. 37/1 upisana u z.k.ul. 2207 k.o. B., koja je nastala od dotadašnjih k.č.br. 37/1 i 37/2 k.o. B., a od novonastale k.č.br. 37/1 formirane su cijepanjem nove parcele i to k.č.br. 37/7 pješčana plaža sa 123 m2 i k.č.br. 37/8 pješčana plaža sa 120 m2 obje upisane u z.k.ul. 2510 k.o. B., i koje predstavljaju pomorsko dobro,

 

- da je tužitelj sukladno odredbi članka 346. stavak 6. ZV-a stekao pravo vlasništva na katastarskim česticama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Rabu na k.č.br. 37/1 izgrađeno zemljište sa 841 m2 i dvorište sa 1370 m2 upisane u z.k.ul.br. 2207 k.o. B., te na k.č.br. 37/4 neplodno sa 1362 m2 u naravi restoran B. sa pripadajućom terasom i okućnicom upisanom u z.k.ul. 2510 k.o. B.,

 

- da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o naknadi za predmetno zemljište u smislu odredbe članka 46 stavak 1. i članka 33. stavak 1. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" broj 9/94, 34/94, 12/00. i 114/01. – dalje: ZOI), i Tarifi po kojoj se određuje naknada za eksprorirano građevinsko zemljište sukladno članku 47. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 46/82. – pročišćeni tekst, 28/87, 39/88. i 73/91.), te vlasnicima za predmetno zemljište pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjske presude,

 

- da današnja tržišna vrijednost predmetnih nekretnina koje predstavljaju dijelove zemljišnoknjižnih čestica 37/1 i 37/2 k.o. B., koje predstavljaju zemljište na kojemu je izgrađen restoran sa pomoćnim zgradama uključujući zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade iznosi 215,00 EUR-a/m2 ili 1.640,00 kuna po m2,

 

- da iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji Klasa: UP/I-942/05/97-01/46, Ur.broj: 2170-08/07-03-27 od 24. ožujka 2003. proizlazi da je predniku 1. i 2. tužene V. Š. utvrđeno pravo na naknadu u dionicama tužitelja za 3/7 dijela zemljišta oduzetog iz posjeda pobliže označenog kao k.č. 37/1 sa 1095 m2 upisane u z.k.ul. 287 k.o. B., a A. Š. utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske u 4/7 dijela za zemljište oduzeto iz posjeda pobliže označeno kao k.č.br 37/4 sa 1362 m2 upisane u z.k.ul. 287 k.o. B., te je navedeno da će se iznos naknade odrediti naknadno dopunskim rješenjem, a odbijen je zahtjev za utvrđenje prava na naknadu V. Š. za 4/7 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 37/1 i k.č.br. 37/2 upisane u z.k.ul. 287 k.o. B., te zahtjev A. Š. za utvrđivanje prva za naknadu 3/7 dijela nekretnine upisane kao k.č.br. 37/4 u z.k.ul. 287 k.o. B..“.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i obrazloženje prvostupanjske presude.

 

Tužitelj tijekom postupka višekratno, posebno s obzirom na dispozicije tuženica koje su preinačavale protutužbu isticao je prigovor zastare, koji su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud  ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju više bitnih povreda odredaba parničnog postupka od čega i na počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uz tvrdnju da nižestupanjski sudovi nisu o njegovom prigovoru zastare potraživanja dali jasne i dostatne razloge zbog kojih nedostataka da se nižestupanjske presude ne mogu ispitati.

 

Tvrdnja revidenta je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je obrazlažući prigovor zastare naveo:

 

              „Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare iz razloga što je Županijski sud u Karlovcu izričito naveo da u konkretnom slučaju nije donijeto rješenje o naknadi za predmetno zemljište a iz provedenog dokaznog postupka nedovojbeno proizlazi da prednicima 1 i 2 tužene nije utvrđena naknada niti kroz dionice ili obveznice niti je donijeto bilo kakvo formalno rješenje u postupku povrata oduzete imovine za predmetne nekretnine.

 

Ovaj sud je početak tijeka zastarnog roka cijenio nakon donošenja djelomičnog rješenja HFP od 20. 06.1994. broj o1-02/92-06/1108 koji predstavlja rezervacije na dijelu označenih nekretnina u svrhu osiguranja budućeg eventualnog namirenja bivših vlasnika u vrijednosti nekretnine u površini od 1095 m2 za eventualnu isplatu bivših vlasnika.

 

Kako su 1 i 2 tužena prije pokretanja ovog postupka tražile upravno rješenje (rješenje na listu 34 spisa), ovaj sud drži kako nisu u zastari sa navedenim tužbenim zahtjevom.“

 

              Drugostupanjski sud očitujući se na žalbene navode vezano na neprihvaćanje zastare u lapidarnom obrazloženju je naveo:

 

              „Nije osnovan ni prigovor zastare prava na naknadu za predmetno zemljište, jer tuženima, odnosno njihovim pravnim prednicima nije utvrđena naknada za zemljište bilo kroz dionice ili obveznice, a također nije donijeto bilo kakvo formalno rješenje u postupku povrata oduzete imovine, a koji postupak je pokrenut prije pokretanja ovog parničnog postupka, a tužene su upućene da naknadu zahtijevaju pred redovnim sudom“.

 

              Prema odredbama sada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), koje su u bitnom istovjetne s ranijim zakonskim odredbama koje su uređivale institut zastare, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 2. ZOO), a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZPP).

 

              O odlučnim okolnostima – početku zastarnog roka i njegovom trajanju nižestupanjske presude nemaju razloge zbog kojeg nedostatka ih nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi imat će u vidu shvaćanje ovog suda izraženo u većem broju odluka (npr. Rev-1823/1994, Rev-1550/16 i dr.) prema kojemu situaciji kad gubitku posjeda nije prethodilo donošenje rješenja o deposedaciji, pravo vlasnika na isplatu naknade za oduzete nekretnine ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njihov povrat, jer sve dok se može zahtijevati povrat tražbina nije dospjela. Tek kad se više (u cijelosti ili u dijelu) ne može zahtijevati povrat nekretnina s obzirom na njihovu izgrađenost (privođenje namjeni) dospijeva zahtjev za naknadu.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. i 155. st. 3. ZPP).

             

Zagreb,  5. svibnja 2020.