- 1 -              Rev 1897/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1897/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. C., d.o.o, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-485/17-2 od 9. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-643/15-21 od 18. srpnja 2017., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da su nezakonite i nedopuštene odluke tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu od 19. siječnja 2015. i odluka od 13. veljače 2015. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, da se utvrdi da radni odnos tužitelju nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto software engineer. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14–dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodu revidenta sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

 

U razlozima pobijane presude nema proturječnosti, niti nejasnoća kojima bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. siječnja 2015.  i odluka tuženika od 13. veljače 2015. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, kao i zahtjev da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto software engineer.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika radio od 24. srpnja 2002. na radnom mjestu software engineer,

 

- da je odlukom uprave tuženika došlo do spajanja u tzv. cluster tuženika s P. B. koja djeluje u B. i H. i P. M. zbog povećanja efikasnosti u poslovanju, a s tim u vezi i potrebe racionalizacije poslovanja,

 

- da su na radnom mjestu senior software engineer, osim tužitelja radili i M. I. (star 42 godine, SSS, započeo raditi kod tuženika 1. kolovoza 2010, bez djece) te I. M. (stara 30 godina, VSS, započela raditi kod tuženika 10. studenog 2008., imala obvezu uzdržavanja jednog djeteta),

 

- da je tužitelj u trenutku donošenja odluke o otkazu imao 46 godina, SSS, jedno dijete, da je započeo raditi kod tuženika 24. srpnja 2002.,

 

- da je tužitelj prije otkazivanja radio na projektima vezanim uz Z. banku i V. banku, da s V. bankom nije dogovorena dugoročna suradnja, da je sa Zagrebačkom bankom došlo do promjene ugovora te nije nastavljena suradnja sa Zagrebačkom bankom,

 

- da tužitelj kao sistem inženjer ne bi mogao preuzeti poslove usporednih radnika I. i M. dok su se poslovi koje je obavljao tužitelj mogli preraspodijeliti na ostala dva software engineer-a bez da se poremeti poslovni proces,

 

- da je tuženik, prilikom utvrđivanja za kojim je radnikom prestala potreba, vodio računa o kriterijima iza čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine” broj 93/14 i 127/17 u daljnjem tekstu: ZR), ali je kao dodatni kriterij cijenio i kriterij stručne sposobnosti i znanja radnika, doprinosa u radu, odnosa prema radu te mogućnosti prilagodbe novonastaloj situaciji,

 

- da je tužitelju na temelju čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je kod tuženika zbog spajanja poslovanja s druge dvije tvrtke, jednom iz B. i H. i drugom iz M., provedena racionalizacija poslovanja, a došlo je i do smanjenja narudžbi što je dovelo do smanjenja broja izvršitelja, konkretno na radnom mjestu tužitelja. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je tuženik pored zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR, kao dodatni kriterij kojem je dao prednost, što je autonomno pravo poslodavca, cijenio i kriterij stručne sposobnosti i znanja radnika, doprinosa u radu, odnosa prema radu te mogućnosti prilagodbe novonastaloj situaciji. Zaključili su i da primjenom dodatnog kriterija tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena te su odbili tužbeni zahtjev.

 

Revident smatra da spajanje tuženika u cluster koji je udruživanje poduzetnika koje treba dovesti do povećanja posla, a ne smanjenja posla, ne može biti valjan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih razloga.

 

U situacijama kada poslodavac donese odluku o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, poslodavac najčešće reorganizira svoje poslovanje zbog postizanja boljih poslovnih rezultata uslijed čega dolazi do smanjenja ili prestanka potrebe za obavljanje određenog posla.

 

Tuženik je spojivši se s dva poduzeća (cluster) reorganizirao svoje poslovanje što je dovelo do prestanka potrebe za radom jednog izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj stoga je, suprotno navodima revidenta, opravdana odluka o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga i pravilno je primijenjena odredba čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

 

Revident osporava da je tuženik vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR.

 

U ovom predmetu tuženik je, na što je imao pravo, dao prednost dodatnom kriteriju stručne sposobnosti i znanja radnika, doprinosa u radu, odnosa prema radu te mogućnosti prilagodbe novonastaloj situaciji i budućim zahtjevima, a osim toga utvrđeno je da tužitelj ne bi mogao preuzeti poslove usporednih radnika dok su se poslovi koje je obavljao tužitelj mogli preraspodijeliti na ostala dva software engineer-a bez da se poremeti poslovni proces.

 

Pravo je poslodavca kojem će kriteriju u postupku otkazivanja ugovora o radu dati prednost. Poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ali mu tom zakonskom odredbom nije zabranjeno da uzme u obzir i ostale okolnosti, kao što je uspješnost u radu, međutim, bitno je da utvrđene kriterije primjenjuje na jednak način prema svim radnicima (Vrhovni sud RH, br. Revr- 324/11 od 29. lipnja 2011.).

 

Tuženik je, kao poslodavac vodio računa o zakonskim kriterijima, ali je prednost dao dodatnom kriteriju stručne sposobnosti i znanja radnika, doprinosa u radu, odnosa prema radu te mogućnosti prilagodbe novonastaloj situaciji i budućim zahtjevima, a u postupku nije utvrđeno da je tužitelj zbog toga stavljen u nepovoljniji položaj stoga su sudovi pravilno ocijenili da nije došlo do povrede čl. 115. st. 2. ZR.

Navodi da nisu postojali gospodarski niti organizacijski razlozi koji bi opravdali otkazivanje ugovora o radu su navodi kojima se osporava utvrđeno činjeničnog stanje koje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.