- 1 -              Rev 1965/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1965/2016-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. pok. I. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. T., odvjetniku u S., protiv tuženika N. Š. pok. N. (B.) iz S., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1226/2015 od 10. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-5640/15 od 3. travnja 2015., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1226/2015 od 10. veljače 2016. u dijelu pod stavkom II i stavkom III izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj N. Š. pok. I. (I.), OIB: ... vlasnik i posjednik ½ dijela  čest. zgr. 4/2 k.o. S. te da je to pravo stekao spram tuženika.

 

II. Utvrđuje se da u čl. I. ove presude ½ dijela cjeline čest. zgr. 4/2 k.o. S. predstavlja prvi kat kuće i pripadajuće terase izgrađene u toj čest. zgr.

 

III. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ½ dijela čest. zgr. 4/2 k.o. S. na svoje ime uz istodobni izbris tog dijela s imena tuženika.

 

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak.“.

 

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kuna."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-5640/15 od 03. travnja 2015., u pobijanom dijelu pod točkom I. II., izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje kako ½ dijela čest. zgr. 4/2 KO S. predstavlja prvi kat kuće i pripadajuće terase izgrađene u toj nekretnini.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-5640/15 od 03. travnja 2015., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbenim zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva čest. zgr. 4/2 KO S. i na ovlaštenje na uknjižbu tog prava te se u tom dijelu sudi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj N. Š. pokojnog I., OIB: ..., vlasnik za ½ dijela čest. zgr. 4/2 KO S. te da je to pravo stekao spram tuženika.

 

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za ½ dijela čest. zgr. 4/2 KO S. na svoje ime uz istodobno brisanje tog dijela prava vlasništva s imena tuženika".

 

III. Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana, isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 6.800,00 kuna."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II i stavkom III izreke reviziju u smislu odredbe č. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijena drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Uz primjenu odredbe paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (koja se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – "Narodne novine" broj 73/91) drugostupanjski sud zaključuje da je otac tužitelja kao pošten graditelj izgradio spornu nekretninu (dogradio) na tuđem zemljištu od svoje građe, a da su vlasnici zemljišta za to znali i da se tome nisu protivili.

 

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika pošten graditelj (onaj koji nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu) koji je izgradio zgradu na tuđem zemljištu, stječe vlasništvo zgrade i pripadajućeg zemljišta, ako je vlasnik za to znao i nije se tome protivio.

 

Nije jasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljev otac bio pošten graditelj (da nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđoj nekretnini). Drugostupanjski sud u tom pravcu iznosi tek golu ocjenu, a razloge takvoj ocjeni ne iznosi u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude. Ova nejasnoća time je veća jer iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlazi da je tužiteljev djed N. Š. (otac tužiteljeva oca) u vrijeme dok je tužiteljev otac gradio bio živ (nadživio je tužiteljeva oca). K tome iz rezultata dosadašnjeg postupka proizlazi da je u vrijeme građenja u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan J. Š. (otac N. Š. – tužiteljev pradjed). Riječ je dakle o imovinskim odnosima unutar uže obitelji pa dakle ostaje potpuno nejasno na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljev otac u vrijeme građenja nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem.

 

Dodatnu nejasnoću vezanu za navedenu ocjenu drugostupanjskog suda unosi činjenica da je tužiteljev djed N. Š. (koji je naslijedio svoga oca J. Š.) oporukom raspolagao svojom imovinom i to na način da je svoju imovinu rasporedio svojim sinovima A. Š. i N. Š., ovdje tuženiku izostavljajući pritom nasljednike tužiteljeva oca (također svog sina).

 

Nejasno je i na temelju čega drugostupanjski sud zaključuje da su tadašnji vlasnici predmetne nekretnine znali za građenje te da se tome ne bi protivili. Drugostupanjski sud niti ne ukazuje na točno vrijeme građenja (početak i dovršetak izgradnje zgrade) a niti ne ukazuju koje su to konkretne osobe u to vrijeme bili vlasnici, odnosno suvlasnici predmetne nekretnine (zemljišnoknjižni ili izvanknjižni) bez iznošenja razloga o tim okolnostima, već po samoj prirodi stvari nije niti moguće ocijeniti da bi određena osoba kao vlasnik odnosno suvlasnik znala za građenje, te da se tome ne bi protivila.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe tužitelja, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.