- 1 -              Rev 520/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 520/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., iz B., koga zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B., protiv tuženika K. d.d., iz B., koga zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u B., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5064/2016-2 od 18. listopada 2016., kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-647/15-3 od 24. veljače 2016., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Preinačava se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5064/2016-2 od 18. listopada 2016. i rješava:

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-647/15-3 od 24. veljače 2016.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posjedu nekretnine pobliže označene u izreci, koji posjed uključuje i posjed priključka na javnu vodoopskrbnu mrežu putem postojećeg cjevovoda preko brojila koji se kod tuženika vodi pod šifrom 1412140 obustavom dotoka vode, pa mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja priključenjem predmetne nekretnine na javnu vodoopskrbnu mrežu putem postojećeg cjevovoda i nastavkom opskrbe pitkom vodom, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti vodomjer i omogućiti opskrbu vodom predmetnu nekretninu u roku od 8 dana od primitka pisanog otpravka rješenja (točka II. izreke), privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn (točka IV. izreke).

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženika i preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.500,00 kn, kao i trošak žalbe od 750,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje troškove revizije koje nije određeno naveo.

 

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbaciti istu kao nedopuštenu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda, kao u ovom slučaju, donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje smetanja posjeda nekretnine zbog kojeg je došlo jer je obustavljen dotok vode putem postojećeg cjevovoda preko brojila broj, koje je tuženik počinio 5. ožujka 2015. i vezano uz to zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

 

Prvostupanjski je sud pošavši od utvrđenja da je tuženik 5. ožujka 2015. skinuo vodomjer u dvorištu tužiteljeve kuće i tako onemogućio dotok vode do tužiteljeve kuće jer tužitelj nije u potpunosti plaćao ispostavljene račune i to one koji se odnose na doprinos za kanalizaciju, a ne na plaćanje naknade za potrošenu vodu, zaključio da je tuženik postupio protupravno.

 

Prvostupanjski je sud pozivom na odredbe čl. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 - Uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15 - dalje: ZKG-a) utvrdio da tuženik kao davatelj komunalne usluge nije ovlašten obustaviti isporuku pitke vode prisilnim putem zbog neplaćanja računa za isporučenu vodu, pa je predmetno iskapčanje iz vodoopskrbne mreže radnja kojom se zadire u posjed tuženika na protupravan način. Stoga je u smislu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer je tuženik samovlasno postupao kada je obustavio opskrbu tužiteljeve nekretnine vodom skinuvši vodomjer iz dvorišta tužiteljeve kuće.

 

Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda tijekom postupka nije učinjena nespornom činjenica da u trenutku kad je došlo do obustave vode nije postojao dug za potrošenu vodu već iz stanja spisa proizlazi da postoji dug tužitelja prema tuženiku, a tužitelj potvrdama o plaćanju duga ne dokazuje suprotno. Drugostupanjski sud je zaključio da je na temelju čl. 215. u vezi s čl. 216. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14 - dalje: ZV) tuženik donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga te je  čl. 58. u vezi s čl. 61. regulirano pravo tuženika da u situacijama kakva je predmetna (postojanje duga i neplaćanje duga niti nakon opomene) obustavi dostavu vode. Stoga drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupanju tuženika nema samovlasti (čl. 20. st. 4. ZVDSP) već pravo na postupanje koje tužitelj pogrešno smatra smetanjem posjeda proizlazi iz norme donesene na temelju zakona. Stoga je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Treba istaknuti da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-123/16-7 od 30. siječnja 2018. ukinute odredbe čl. 58. st. 1. toč. 3., 4., 7. i 12., čl. 59. st. 2. i odredba čl. 61. st. 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru (broj 3571/13) ("Narodne novine" broj 47/2018.)

 

Revident smatra da je u postupanju tuženika bilo samovlasti, da nije imao pravo obustaviti isporuku pitke vode prisilnim putem zbog neplaćanja vode bez sudske odluke odnosno da je tuženik svojom radnjom postupio na protupravan način.

 

Revident ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj broj: U-II-1711/2002 od 11. srpnja 2007. izrazio shvaćanje u vezi prava na pitku vodu kao elementarnog ljudskog prava (prema kojemu bi svaka osoba trebala imati i pravo na pitku vodu u dovoljnoj količini).

 

Ovaj sud je ocijenio da tuženik kao isporučitelj usluge opskrbe pitkom vodom nije imao i nema zakonsku ovlast sankcionirati neplaćanje naknade za potrošenu pitku vodu odvajanjem (skidanjem) vodomjera na mjernom mjestu korisnika, a kako bi prisilno naplatio svoju tražbinu te takvo postupanje ima značaj samovolje, a osim toga nepodmirenu tražbinu za isporučenu pitku vodu, tuženik je mogao ostvariti u parničnom i ovršnom postupku.

 

Tuženik je u ovom postupku neosnovano obustavio isporuku pitke vode, bez ovlasti iz ijednog zakona koji bi mu za to dao osnovu, svojim činom je smetao tužitelja u posljednjem posjedu predmetnih nekretnina stoga tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu (tako i u Rev-1157/2016 od 11. lipnja 2019.).

 

Stoga je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbama ZKG zaključio da tuženik, kao davatelj komunalne usluge, nije ovlašten obustaviti isporuku pitke vode prisilnim putem zbog neplaćanja računa za isporučenu vodu i pravilno primijenio odredbe čl. 22. ZVDSP.

 

Neodlučno je što je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja se odnosi na utvrđenje je li ili nije u potpunosti tužitelj platio dospjele račune za vodu.

 

Naime, neovisno o tome jesu li plaćeni ili nisu plaćeni dospjeli računi za vodu, tuženikovo je postupanje je, slijedom iznesenog, protupravno.

 

Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti osporeno rješenje sukladno čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP te odlučiti kao u izreci.

 

Tužitelju, budući da je samo paušalno naveo da očekuje naknadu troška revizije, isti nije dosuđen sukladno čl. 164. st. 2. ZPP.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 166. st. 1. ZPP).

 

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.