- 1 -              Revt 390/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 390/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić,  Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Cestar d.o.o., OIB: 27471262195, Split, Matice hrvatske 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Vodoprivreda Split d.d., OIB:91694259484, Solin, Don Frane Bulića 171, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, radi poništenja skupštinske odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3650/2014-3 od 18. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda Splitu broj P-1457/2012 od 6. ožujka 2014., u sjednici održanoj  5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom poništena je kao nezakonita odluka izvanredne Glavne skupštine Vodoprivreda Split d.d. od 21. rujna 2012. „o neprihvaćanju Odluke o izboru člana Nadzornog odbora, sukladno čl. 21. stavak 3. alineja 5. Statuta Društva (1 član na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica)“. Ujedno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 48.200,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je ranije prihvaćen tužbeni zahtjev, kako u dijelu odluke o glavnoj stvari tako i u dijelu odluke o troškovima postupka, odbijen. Nasuprot tome tužitelju naloženo je tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 39.731,25 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Ne stavlja određeni prijedlog o odluci ovog suda.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za poništenje kao nezakonite odluke Glavne skupštine tuženika od 21. rujna 2012. o neprihvaćanju prijedloga tužitelja za izbor člana Nadzornog odbora tuženika, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da na izvanrednoj Glavnoj skupštini tuženika od 21. rujna 2012. protuzakonito nije prihvaćen prijedlog tužitelja, kao najvećeg dioničara, za izbor petog člana Nadzornog odbora.

 

Prvostupanjski sud zaključio je da su ispunjene pretpostavke iz čl. 360. Zakona trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07 i 146/08 - dalje: ZTD) i tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim.

 

Nasuprot tome drugostupanjski sud ocijenio ga je neosnovanim pošavši s jedne strane od utvrđenja da tužitelj svoje protivljenje odluci nije izjavio nakon donošenja odluke, već prethodno u raspravi, čime da nije ostvarena pretpostavka iz čl. 362. toč.1. ZTD, a s druge strane izrazivši shvaćanje da sporna odluka nije donesena protivno zakonu. Ovo stoga što se prema odredbi Statuta tuženika članovi njegovog Nadzornog odbora, koji se sastoje od pet članova, ne imenuju već se biraju većinom glasova Glavne skupštine dioničara Društva. Stoga da odluka donesena većinom glasova da se ne prihvati prijedlog tužitelja sama po sebi nije nezakonita. Ujedno je zaključio da ne postoji nezakonitost navedene odluke ni zbog činjenice što trenutno nadzorni odbor ima četiri člana jer je Statutom tuženika razrađen i način donošenja odluka u slučaju da nadzorni odbor ima samo četiri člana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ničim ne obrazlaže pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje tog revizijskog razloga.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 254., 257. i 360. ZTD.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da shvaćanje drugostupanjskog suda da ovlaštenje za pobijanje odluke glavne skupštine postoji tek u situaciji kad je dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine, osim  što je svoje protivljenje odluci iskazao unaprijed u raspravi, izričito izjavio u zapisnik nakon donošenja odluke, predstavlja pretjerani formalizam (tako i ovaj sud u Revt-94/14).

 

Nadzorni odbor tuženika prema Statutu broji pet članova i time je ispunjen uvjet o  broju i to neparnom članova Nadzornog odbora tuženika.

 

Okolnost da većinom glasova nije izabran peti član tuženika ne predstavlja razlog za nezakonitost odluke već za postupanje uprave društva sukladno odredbi čl. 257. ZTD.

 

Prema navedenoj odredbi, ako nadzornom odboru nedostaje broj članova potreban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke, članove koji nedostaju imenovat će sud na zahtjev uprave, nekog člana nadzornog odbora ili dioničara. Uprava je dužna uputiti zahtjev sudu bez odgađanja, osim ako se ne očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popuniti do naredne sjednice toga odbora.

 

Stoga u tom dijelu nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.