- 1 -              Revr 409/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 409/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz S., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u O. društvu M., B. i V. d.o.o. iz S., protiv prvotuženika U. J.-ustanova za obrazovanje odraslih iz S., i drugotuženika J. d.o.o. iz S., koje oboje zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u O. društvu B. i partneri d.o.o., iz S., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-858/2017 od 26. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1136/15 od 6. srpnja 2017., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke prvotužitelja i odluke drugotužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici od 22. rujna 2015. te na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao kod prvo i drugotuženika, kao i zahtjev za povratak na rad kod prvo i drugotuženika (točka I. Izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložila prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u korist tužiteljice, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako tužiteljica u reviziji navodi da je podnosi i zbog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ukazivala žalbom, navedeni razlog nije određeno navela i jasno obrazložila.

 

Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Slijedom navedenog razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud nije cijenio.

 

Nadalje, ni revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan jer to nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su odluke oba tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštene te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da je se vrati na rad kod tuženika na radna mjesta na kojima je radila do donošenja osporenih odluka.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 116. i čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 - dalje: ZR).

 

Nižestupanjski su sudovi u bitnom utvrdili:

 

- da je tužiteljica s prvotuženikom imala zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijem od 1. listopada 2010. za obavljanje poslova učiteljice u nastavi engleskog jezika za nepuno radno vrijeme, odnosno 4 sata dnevno,

 

- da je tužiteljica s drugotuženikom imala zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2010. za obavljanje poslova učiteljice u nastavi engleskog i hrvatskog jezika za nepuno radno vrijeme i to 20 sata tjedno,

 

- da je 18. rujna 2015. svim zaposlenicima prvo i drugotuženika uručen godišnji raspored predavanja za predstojeću školsku godinu, po kojem je tužiteljica bila zadužena za rad u periodu od ponedjeljka do četvrtka i subotom,

 

- da je isti dan nakon primitka godišnjeg rasporeda tužiteljica obavijestila ravnateljicu prvotuženika, koja je ujedno i direktorica drugotuženika da odbija rad subotom radi svojih privatnih obveza koje ima na radi upisanog doškolovanja,

 

- da je ravnateljica prvotuženika, koja je ujedno i direktorica drugotuženika odgovorila tužiteljici da nema mogućnosti drugačijeg rasporeda kako bi tužiteljica izbjegla rad subotom te da ako se ne organizira na taj način tužiteljici slijedi otkaz Ugovora o radu,

 

- da je kod oba tuženika redovito radno vrijeme dvokratno i to od ponedjeljka do petka te subotom ujutro,

 

- da je uobičajeno da se neposredno prije početka školske godine, a nakon upisa svih polaznika tuženika, sačinjava godišnji raspored rada,

 

- da tužiteljica prijašnjih školskih godina nije radila subotom,

 

- da se tužiteljica 19. rujna 2015. u ponovnom razgovoru s ravnateljicom prvotuženika, koja je ujedno i direktorica drugotuženika, opetovano očitovala da nema namjeru raditi subotom, na što joj je ona uručila papire za sporazumni raskidu Ugovora o radu, koje je tužiteljica preuzela, ali nije željela potpisati,

 

- da su tužiteljici osporenim odlukama prvo i drugotuženika izvanredno otkazani Ugovori o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koju je počinila izbjegavanjem preuzimanja i izvršavanjem radnih odnosa kojim je poslodavce stavila u situaciju da u zadnji čas mora revidirati raspored dodatno opterećujući nastavnike i polaznicima objašnjavati promjene termina i promjene nastavnog osoblja te u konačnici tragati za novim radnikom u zadnji čas. Nadalje je navedeno da su takvim ponašanjem tužiteljice poslodavci trajno i bespovratno izgubili povjerenje u tužiteljicu kao radnicu.

 

Nižestupanjski sudovi na temelju navedenih utvrđenja, ocjenjuju pobijane Odluke o otkazu dopuštenim i zakonitim, zaključivši da su tuženici dokazali da utvrđeno ponašanje tužiteljice, kojim je odbila obvezu rada pred sam početak školske godine i time tuženike dovela u situaciju da moraju mijenjati cijelu organizaciju rada, predstavlja teško kršenje obveza iz Ugovora o radu te stoga i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz odredbe čl. 116. ZR radi koje su poslodavci izgubili povjerenje u nju, pa da stoga nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje interesa svih stranaka, više ne bi bio moguć. Nadalje nižestupanjski su sudovi zaključili da su pri donošenju osporenih odluka tuženici omogućili tužiteljici iznošenje obrane sukladno odredbi čl. 119. ZR, i to na način što se tužiteljica 19. rujna 2015. sastala sa ovlaštenom osobom tuženika pri čemu joj je ponovila da ostaje kod svoje odluke unatoč tome što joj je ona saopćila da u toj situaciji više nema potrebe za njezinim radom.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava se prvenstveno svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR te materijalno pravo iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR, kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikovih odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici i vraćanje na rad.

 

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Autonomno je pravo poslodavca organizirati rad i raspored sati unutar preuzetih obveza radnika temeljem njihovih ugovora o radu, pa prema shvaćanju ovog suda činjenica da je tužiteljica pred sam početak školske godine odbila rad po organizaciji rada tuženika i time dovela tuženike u neizvjesnu situaciju o održavanju nastave i neodgovorno ponašanje prema polaznicima, predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), a posebno uzimajući u obzir djelatnost tuženika i potrebno povjerenje i sigurnost u njih od strane polaznika,a koje je za njihov rad i ugled iznimno bitno. Svemu navedenom ide u prilog i to što je tužiteljica za razloge nemogućnosti rada subotom znala još u kolovozu 2015. kada je upisala doškolovanje, pa je ukoliko se željela ponašati savjesno i odgovorno prema tuženicima kao poslodavcima i preuzetim obvezama iz Ugovora o radu, mogla iste obavijestiti o tome, čime bi oni možda mogli složiti drukčiji raspored rada. Kako navedeno nije učinila, uzimajući u obzir cjelokupnu situaciju, njezino odbijanje rada na opisan način predstavlja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, radi kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR.

 

Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Kada je odgovorna osoba tuženika, a kako proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, razgovarala s tužiteljicom i upozorila je na posljedice ukoliko ne promjeni svoju odluku, što tužiteljica nije učinila, to je tužena postupila sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR, pa niti u tom pravcu predmetni otkaz ugovora o radu ne trpi manjkavosti radi kojih bi bio nedopušten.

 

Slijedom navedenog ne postoji razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su po ocjeni ovog suda, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. i čl. 119. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je na temelju čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.