1

Poslovni broj: Gž R-16/2019-2

Poslovni broj: Gž R-16/2019-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., fakultet, Zagreb, , OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 3 Pr-3130/18-7 od 4. rujna 2018., dana 5. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 3 Pr-3130/18-7 od 4. rujna 2018.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke), time da će se po pravomoćnosti istog rješenja spis dostaviti Upravnom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga previđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćen tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojem za konkretni slučaj nije stvarno nadležan.

Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj traži od suda da utvrdi nedopuštenost tuženikove odluke kojom Fakultetsko vijeće na 4. redovitoj sjednici održanoj dana 30. siječnja 2018., prihvaća negativno godišnje izvješće za akademsku godinu 2016/2017 o radu tužitelja.

Prema stanju u spisu radi se o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela, kojom je isto odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke ovdje tužitelja u upravnoj stvari, te protiv iste redoviti pravni lijek nije dopušten.

Shodno članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnom sporu („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 – Odluka USRH i 29/17) predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

Kako je sporna Odluka od 30. siječnja 2018. upravni akt donesen od strane upravnog tijela (članak 14. stavak 1. pročišćenog teksta tuženikova Statuta) kojim je tuženik kao javnopravno tijelo odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke (ovdje tužitelja) u upravnoj stvari, te protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, to se i po ocjeni ovog suda radi o sporu za koji je predviđena nadležnost upravnog suda (članak 34. stavak 2. ZPP-a), a kako to pravilno smatra sud prvog stupnja.

Naime, prema odredbi članka 22. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela.

Stoga je, na temelju odredaba iz članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 5. svibnja 2020.