- 1 -              Rev 4614/2019-2

Broj: Rev 4614/2019-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. S. iz V. B., koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. I. d.o.o, Z., te tuženika H. P. prijevoz d.o.o., Z., i tuženika  H. C. d.o.o, Z., potonji zastupani po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-893/19-2 od 9. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5490/18-170 od 12. travnja 2019., u sjednici vijeća od 5. svibnja 2020.

r i j e š i o    j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-893/19-2 od 9. srpnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5490/18-170 od 12. travnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, kao nasljednice pok. A. S., da joj tuženici solidarno isplate 333.131,66 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka (toč. I. izreke); naloženo je tužiteljici da tuženiku H. P. prijevoz d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.312,50 kn (toč. II. izreke) te tuženiku H. C. d.o.o. u iznosu od 6.562,50 kn (toč. I.. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika H. P. prijevoz i u po njima pobijanom dijelu potvrđena je prvostupanjska presuda. (toč. 1. i 2. izreke). U. su odbijeni zahtjevi ovih stranaka za naknadu troška žalbe (toč. III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica obrazlaže tvrdnjom o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sadržajno i tvrdnjom o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 1. ZPP.

Rješenjem ovog suda broj Revr-789/2018-2 od 18. rujna 2018. zbog postupovnopravnih povreda ukinute su nižestupanjske presude. Ujedno je izraženo shvaćanje da su u konkretnoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi, raspravljajući visinu štete kroz dobit koji se je mogao ostvariti na gospodarstvu pogrešno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga što u situaciji kad oštećenik koji se bavi poljoprivredom ne može više obavljati određene poslove, on ima pravo na naknadu troškova za tuđu radnu snagu radi obavljanja poslova koje više ne može obavljati, a tek u slučaju da u mjestu ne postoji osoba koja bi umjesto oštećenika obavljala takve poslove ima pravo na naknadu u visini gubitka prihoda u gospodarstvu (tako u Rev-1616/2000-2 od 7. siječnja 2004.).

Ni prvostupanjski sud, a ni drugostupanjski sud, koji je koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP utvrđivao činjenično stanje, nisu tijekom postupka utvrdili odlučne činjenice na koje je upozoreno ukidnim rješenjem ovog suda. Tako sudovi nisu s dovoljnom sigurnošću raspravili koje konkretne poslove i u kojem opsegu (koliko radnih sati) je sada pokojni prednik tužiteljice na gospodarstvu, uz svoj redovni rad, obavljao, koja je vrijednost tog rada kroz godinu, i bi li po redovnom tijeku stvari, prednik tužiteljice, i nakon što je, kako je utvrđeno, zemlju dao u zakup „iz polovice“ i dalje trpio štetu u razlici troškova radne snage koju bi imao i prihoda ostvarenog kroz zakup.

Osnovana je stoga tvrdnja revidentice o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 1. ZPP.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 5. svibnja 2020.