- 1 -              Rev 43/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 43/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. F. iz K., koju zastupa punomoćnik P. R., odvjetnik u S., protiv tuženika V. S., iz K., radi utvrđenja izvanbračne stečevine i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1299/2014 od 20. srpnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-313/09-20 od 18. srpnja 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da vrijednost izvanbračne stečevine za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice iznosi 3.252.500,00, da tužiteljici na ime njezinog dijela pripada ½ odnosno iznos od 1.626.500,00 kn te zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos koji joj pripada na ime njezinog dijela (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 132.112,50 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev, dok je preinačena u točki II. izreke i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 91.462,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. st. 1. ZPP).

 

Revidentica sadržajno osporava ocjenu dokaza i utvrđenja do kojih su sudovi došli.

 

Prema ocjeni ovog suda ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene čl. 8. ZPP stoga ocjena dokaza nije dovedena u sumnju, a navodi kojima revidentice kojima osporava utvrđene činjenice ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Revidentica sadržajno osporava primjenu čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 1. ZPP.

 

U pobijanoj presudi navedeni su jasni i neproturječni razlozi i pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u izvanbračnoj zajednici s tuženikom, u razdoblju od 2002. do 2008., stečeno 3.252,500,00 kn te da joj na ime izvanbračne stečevine pripada ½ odnosno iznos od 1.625.500,00 kn.

 

Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljica nije dokazala da je živjela s tuženikom u zajednici koja bi imala karakteristike koje se traže za postojanje izvanbračne zajednice kako je to određeno čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 - dalje: ObZ) stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica ne obrazlaže, a sukladno čl. 386. ZPP razlozi koji nisu određeno navedeni i obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Ostali revizijski navodi koji se iscrpljuju u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena sukladno čl. 393. ZPP, reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.