- 1 -              U-zpz 22/2019-11

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 22/2019-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja I. – I. n. d.d., Z., protiv rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-042-01/17-02/23, Ur.broj: 513-04/18-2 od 28. rujna 2018., radi koncesije na pomorskom dobru, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu broj UsIpn-27/18-6 od 18. veljače 2019., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu broj UsIpn-27/18-6 od 18. veljače 2019. poništeno je rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-042-01/17-02/23, Ur.broj: 513-04/18-2 od 28. rujna 2018. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

 

Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sve pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS). Naime, prema stavku 1. te odredbe stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

 

Prema odredbi st. 2. čl. 78. ZUS-a zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske odluke strankama, pri čemu taj izvanredni pravni lijek može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu ali i po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude predloživši njegovo odbijanje.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

 

Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja te je poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-042-01/17-02/23, Ur.broj: 513-04/18-2 od 28. rujna 2018., te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Predmet tog upravnog postupka kod upravnih tijela je naplata koncesijske naknade za korištenje prostora benzinske postaje tužitelja u P. na otoku U., a koja se nalazi na pomorskom dobru, za razdoblje: 6. listopada 2015. – 31. prosinca 2015. te 1. siječnja 2016. – 8. svibnja 2016., u ukupnom iznosu 111.065,63 kn.

 

Polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj u navedenom razdoblju koristio prostor benzinske postaje u P. na otoku U., a bez da je za to razdoblje njezinog korištenja imao sklopljen ugovor o koncesiji za korištenje pomorskog dobra,

 

- da je po provedenom financijskom nadzoru zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračunata prijava i uplata naknade za koncesiju na pomorskom dobru obavljenom za razdoblje: 25. svibnja 2013. – 31. kolovoza 2016., o čemu je sastavljen zapisnik 16. prosinca 2016., te je doneseno upravno rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza s obilježjem naknade za koncesiju te je naložena njezina uplata u iznosu prethodno navedenom,

 

pobijanom presudom Upravni sud u Splitu je poništio rješenje upravnog tijela i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak izrazivši pravno shvaćanje da obveza plaćanja koncesijske naknade nastaje tek sklapanjem ugovora o koncesiji, a koji ugovor u spornom razdoblju između tužitelja i tuženika nije bio sklopljen, zbog čega da i nije bilo pretpostavki naložiti tužitelju plaćanje koncesijske naknade za sporno razdoblje.

 

Takvo pravno shvaćanje iz pobijane presude kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11 – dalje: ZPDML) propisano je da se za osobnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim ili pravnim osobama dati koncesija.

 

Prema odredbi čl. 16. ZPDML koncesija je pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama ili fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta te pravo i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji, time da se opseg i uvjet posebne uporabe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra uređuje odlukom ili ugovorom o koncesiji, sve u skladu sa odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te propisima donesenim na temelju tog Zakona.

 

Prema odredbi čl. 25. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama na osnovi odluke o koncesiji sklapa se ugovor o koncesiji između davatelja koncesije i ovlaštenika te se utvrđuju svi uvjeti u vezi trajanja koncesije i drugih prava i obveza davatelja i ovlaštenika koncesije.

 

Ugovor o koncesiji se u smislu odredbe čl. 26. st. 4. i 5. Zakona o koncesiji ("Narodne novine", broj 125/08 – dalje: ZoK) sklapa u pisanom obliku koji potpisuje ovlaštena osoba davatelja koncesije i odabranog najpovoljnijeg ponuditelja, a potpisivanjem ugovora o koncesiji koncesionar stječe pravo i preuzima obvezu obavljanja djelatnosti iz ugovora o koncesiji.

 

Prema odredbi čl. 28. ZoK koncesionar je dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to uređeno ugovorom o koncesiji, osim ako plaćanje za koncesiju nije ekonomski opravdano.

 

Polazeći od citiranih odredbi nameće se ocjena kako nema mogućnosti naplate koncesijske naknade u slučaju nepostojanja ugovora o koncesiji te da u takvom slučaju i nema mogućnosti primjene odredbe čl. 2., čl. 10. st. 2. i čl. 16. st. 5. Općeg pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13). U tom pravcu ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje u odluci Uzz-24/13-3 od 17. ožujka 2015.

 

Slijedom navedenog zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan, sve na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.