- 1 -              Revt 625/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Revt 625/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Z., Podružnica Z. c., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z., protiv tuženika H. – O. d. s. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. D., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7506/2014-2 od 12. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8252/2010 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7506/2014-2 od 12. srpnja 2017. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8252/2010 od 26. svibnja 2014. održano je na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. L. broj Ovrv-23301/2010 od 7. travnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 604.608,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 22. ožujka 2010. do isplate, te je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na daljnji iznos 25.512,87 kn i ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 91.576,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 26. svibnja 2014. do isplate, na ime troškova postupka.

 

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7506/2014-2 od 12. srpnja 2017. preinačena je prvostupanjska odluka ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. broj Ovrv-23301/2010 od 7. travnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 604.608,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka i naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 44.909,62 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika, ispitujući prvostupanjsku presudu, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenio da je ista opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da razlozi, a kojima je obrazložena osnovanost tužbenog zahtjeva su nejasni i proturječni. Stoga je, "primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a uvidom u isprave u spisu utvrdio kako je upravo suprotno zaključku prvostupanjskog suda među strankama bilo sporno postojanje poslovnog odnosa, odnosno činjenica da bi tuženik bio u bilo kakvoj obvezi prema tužitelju, da bi tu obvezu podmirio i to sa zakašnjenjem ....", ocjenjujući da tužitelj u postupku nije dokazao postojanje poslovnog odnosa između stranaka, a iz kojeg bi proizašla novčana obveza za tuženika, uz čije zakašnjelo ispunjenje tužitelj potražuje zateznu kamatu u ovom postupku, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a u vezi s odredbom čl. 219. ZPP-a je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odbio ga.

 

Iz stanja spisa predmeta razvidno je:

 

- da je tužitelj na zahtjev sudskog vještaka I. T. određenog od suda za vještačenje u ovom postupku, dostavio račune po kojima su utužene kamate, a zbog zakašnjelog plaćanja tih računa, kao i financijsku karticu tuženika, a iz koje je razvidno kada su ti računi dospjeli na naplatu i kada su plaćeni (sve na CD), koje je vještak ispisao, predao u spis, odnosno koji su tuženiku od strane suda neposredno predati na ročištu održanom 2. srpnja 2013.,

 

- da prema mišljenju tog vještaka, utemeljenog na dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja, a odnosi se na dospjele te plaćene sa zakašnjenjem račune, potraživanje s osnova zatezne kamate zbog zakašnjenja sa plaćanjem računa iznosi 594.812,90 kn, te 9.795,35 kn s osnova zatezne kamate obračunate po računima za koje je tužitelj dostavio druge brojeve računa, ali se slažu po iznosu i datumu dospijeća,

 

- da tuženik nije na pisani zahtjev vještaka dostavio dokaze o izvršenim plaćanjima računa, a vezano za čije zakašnjelo plaćanje tužitelj potražuje utuženu zateznu kamatu.

 

U skladu s prednje izloženim, a što je nesporno stanje ovog spisa predmeta, ne može se prihvatiti ocjena iz pobijane presude da tužitelj, na kome je bio teret dokazivanja u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a nije dokazao postojanje računa koji se odnose na poslovni odnos stranaka, a vezano za čije zakašnjelo podmirenje tužitelj i potražuje utužene zatezne kamate, a kada su oni posredno, putem vještaka dostavljeni u spis i na temelju njih provedeno vještačenje. To pak znači da su razlozi o ovim, za spor odlučnim činjenicama, navedeni u pobijanoj  presudi  (na temelju njih, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a je odbijen tužbeni zahtjev!) su proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu, a što prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jest bitna povreda odredaba parničnog postupka, zbog koje se pravilnost pobijane presude ne može ispitati.

 

Ne može se prihvatiti kao pravilno shvaćanje iz pobijane presude da je na tužitelju bio teret dokaza da tuženik nije na vrijeme platio račune, a vezano za čije zakašnjelo plaćanje se potražuje utužena zatezna kamata. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

U skladu s tim, dakle, kada tuženik tvrdi da nije kasnio s plaćanjem računa tužitelju, a na čemu je ustrajao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, tada je tuženik bio dužan to dokazati, a što on međutim nije učinio (unatoč pozivanju vještaka, tuženik to nije učinio). U svakom slučaju, teret tog dokaza nije bio na tužitelju. No upravo ova tvrdnja tuženika o navodno na vrijeme plaćenim računima, upravo demantira tuženika da poslovni odnos između stranaka nije postojao, a time i da nema duga s osnova zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju računa, a u čemu ustraje i u reviziji.

 

Slijedom navedenog, a zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a trebalo je pobijanu drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti procesne nedostatke na koje je prethodno ukazano u ovom rješenju te ponovno odlučiti o žalbi protiv prvostupanjske presude i donijeti novu zakonitu odluku.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom, sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.