Poslovni broj: 89 Pž-6683/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-6683/2018-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula, Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suda izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB ..., Z., protiv tuženika Grad D. d.d. u stečaju, OIB ..., D., kojeg zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja poslovnog odnosa kupoprodaje stana i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-98/2018 od 25. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja zavod kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-98/2018 od 25. rujna 2018. u točki I. njezine izreke i u dijelu točke II. njezine izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.650,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja kupoprodajnog odnosa u odnosu na stan u D., ulaz B na III. katu, površine 30,93 m2, stan broj 18, u zgradi sagrađenoj na kč.br. 1688 zk.ul. 691/5 k.o. G., između prednika tužitelja i prednika tuženika, te izdavanja tabularne isprave za taj stan (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznos od 4.650,00 kn, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen za iznos od 1.600,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude pod točkom I. izreke, i u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl.

353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje postojanja poslovnog odnosa kupoprodaje stana između prednika tužitelja i prednika tuženika (stan broj 18 u zgradi u D., na III. katu površine 30,93 m2, izgrađena na kčbr. 1688 zk. ul. 691/5, k.o. G., ulaz B), te izdavanje tabularne isprave.

 

Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na kupoprodajnom ugovoru od 17. ožujka 1975. (str. 6. – 9. spisa) na temelju kojeg je u stambenoj zgradi B njegov prednik Zajednica radnika H. kupila stan na III. katu broj 18.

 

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije tužbeni zahtjev postavio na način da je zatražena tabularna isprava podobna za upis u zemljišne knjige, odnosno nije dokazao na koji način je predmetni stan opisan u zemljišnoj knjizi.

 

Stajalište suda prvog stupnja je pravilno, jer je tužitelj zahtjev za izdavanje tabularne isprave morao postaviti jasno i određeno kako bi u slučaju tuženikovog propuštanja izdati tabularnu ispravu na temelju koje je moguć upis tužitelja u zemljišne knjige presuda mogla zamijeniti izdavanje tabularne isprave.

 

Tužitelj u žalbi navodi da predmetni stan nije upisan u zemljišne knjige, a potom navodi da je zgrada etažirana, a kao dokaz se poziva na zemljišnoknjižni izvadak sa str. 61. spisa za drugi stan u istoj zgradi (stan broj 26 u potkrovlju površine 31,21 m2).

 

Dakle, prema stanju spisa zgrada je upisana i etažirana, pa se stoga u skladu s upisanim stanjem jedino moglo tražiti izdavanje tabularne isprave.

 

Na žalbeni navod da je uvid u zemljišne knjige javan, pa da se radi o općepoznatoj činjenici, valja odgovoriti da opis nekretnine u zemljišnim knjigama nije općepoznata činjenica, a niti je sud dužan istraživati stanje zemljišnih knjiga, već je na tužitelju teret dokaza da je njegov tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave u skladu s opisanim stanjem u zemljišnoj knjizi.

 

Budući da tužitelj nije dokazao na koji način je predmetni stan opisan prilikom upisa u zemljišne knjige, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja (čl.

221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec, v.r.