Poslovni broj: 57 Pž-5210/2016-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-5210/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja W. O. V. I. G. d.d. Z., OIB ..., (pravni sijednik K. V. I. G. d.d. Z.), kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. R. d.o.o. V. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 39.686,40 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1319/2014 od 18. veljače 2016., 4. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1319/2014 od 18. veljače 2016.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 39.686,40 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 3. 196,08 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke), naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn (točaka II. izreke ), odbio tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

 

U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da tužitelj zahtijeva plaćanje premije osiguranja tvrdnjom da su stranke bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine, čemu je tuženik prigovorio navodeći da potpisom ponude osiguranja nije nastao ugovorni odnos jer tuženik nikada nije potpisao policu osiguranja i nije platio premiju označenu u ponudi. Tuženik tvrdi da je ponudu potpisao jer je između tužitelja i Grada V. G. sklopljen Ugovor o sufinanciranju premije osiguranja za plastenike i staklenike, stočarsku proizvodnju, usjeve i nasade poljoprivrednika s područja grada V. G. za 2011. godinu, a do sufinanciranja premije osiguranja nije došlo jer su sva sredstva potrošena, što proizlazi i iz Dopisa Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu grada V. G. od 31. kolovoza 2011. upućenog tuženiku. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je 23. svibnja 2011. tuženik zaista potpisao ponudu o kratkoročnom osiguranju usjeva i nasada broj 001053 u kojoj je navedeno da se osiguranje sklapa sukladno Općim uvjeti osiguranja imovine i po Uvjetima osiguranja usjeva i nasada. Međutim, tuženik nikada nije potpisao priloženu Policu osiguranja imovine broj 0911-00115364 u kojoj je označen početak kratkoročnog osiguranja 23. svibnja 2011., a istek 31. prosinca 2011., kao i da osiguranje počinje datumom uplate prve rate i traje najkasnije do 31. prosinca 2011. S obzirom na to da je odredbom čl. 12. tužiteljevih Općih uvjete za osiguranje imovine propisano da je Ugovor sklopljen potpisom police osiguranja ili liste pokrića koji može privremeno prethoditi polici osiguranja, a iznimno i napisanom ponudom, tužitelj nije dokazao da se u ovom slučaju radi o iznimnom slučaju u smislu čl. 12. Općih uvjeta. Pored toga, ponuda ne sadrži sve bitne zakonom propisane podatke jer nije razvidno dospijeće ugovorenih rata. U ponudi je navedeno da osiguranje počinje teći 24-og sata od dana kada je plaćena premija ili prvi obrok te da je krajnji rok važenja ove ponude sedam dana od njezinog izdavanja. To znači da je tužitelj izdao policu u vrijeme izdavanja police 2. lipnja 2011. imao saznanja da tuženik nije platio prvu ratu premije osiguranja i kao i da je istekao rok važenja ove ponude, jer je protekao rok od sedam dana. Pri tome sud je iz priloženog Ugovora o sufinanciranju premije osiguranja utvrdio da taj ugovor, sam za sebe, ni na koji način ne dokazuje da bi Ugovor o osiguranju bio sklopljen potpisom ponude osiguranja od strane tužitelja i tuženika budući da tuženik nije strana navedenog Ugovora niti to proizlazi iz dopisa Grada V. G.. Upravo na tu spornu okolnost sud je poklonio vjeru zastupniku po zakonu tuženika D. L. koji je iskazao da je predmetnu Ponudu koju mu je ponudio zastupnik tužitelja potpisao iz razloga jer je očekivao da će dobiti subvencije grada V. G., Z. županije i nadležnog ministarstva te da ga ta ponuda neće obvezivati u slučaju da ne iskoristi poticaje. Zato se tužitelj u ovoj pravnoj stvari neosnovano pozivana odredbe čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i neosnovano smatra da je Ugovor o osiguranju sklopljen potpisom ponude, posljedično čemu je tužbeni zahtjev odbijen. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

Tužitelj u žalbi, u bitnom, navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud, proturječno sadržaju isprave, pogrešno zaključio da je tužitelj morao dokazati razloge „iznimnosti“ iz čl. 12. Općih uvjeta. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 925. ZOO-a jasno je da je ugovor o osiguranju sklopljen potpisom ponude pa pozivanje na drugačije uređenje Općih uvjeta nije dopušteno prema čl.

924. ZOO-a. Sud je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka N. D. na okolnost utvrđenja činjenice sklapanja ugovora potpisom ponude, navodeći da njegova izjava u dijelu kojim je tuženiku rekao da se potpisom sklapa ugovor o osiguranju „svjesna obmana“ jer je kao tužiteljev zaposlenik znao što je propisano odredbom čl. 12. Općih uvjeta. Nadalje, pogrešno je zaključio da ponuda nema sve sastojke propisane odredbom čl. 258. ZOO-a i neosnovano zaključuje da je ponuda istekla jer prihvaćena ponuda ne može isteći. Osim toga, činjenica neplaćanja prve rate premije osiguranja nije relevantna za ovaj spor jer se on ne vodi radi isplate osiguranine već radi isplate dospjelih nepodmirenih premija osiguranja. Stoga je sud zbog pogrešne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno naložio tužitelju nadoknaditi troškove postupka. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.496,50 kn.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu dospjelih premija osiguranja u iznosu od

39.686,40 kn s osnove ugovora o osiguranju za razdoblje osiguranja od 23. svibnja 2011. do

31. prosinca 2011., i to za osiguranja od opasnosti požara, tuče i udara groma označenog rasadnika jabuka.

 

Sadržaj žalbenih navoda, između ostalog, odnosi se i na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan jer presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nadalje, u tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a, na koju žalitelj ukazuje. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile i izvođenjem dokaza, uvidom u potpisanu i ovjerenu Ponudu i Policu osiguranja koja nije potpisana od strane tuženika, saslušanjem svjedoka te tuženikovog zastupnika po zakonu utvrdio činjenicu da ugovor o osiguranju nije sklopljen, posljedično čemu tužitelj neosnovano zahtijeva plaćanje premije osiguranja.

 

Na utvrđeno činjenično stanje posebno u odnosu na okolnost police osiguranja koja nije potpisana od strane tuženika sud je pravilnom promjenom čl. 925. ZOO-a i čl. 12. Općih uvjeta osiguranja zaključio da ugovor o osiguranju nije sklopljen jer tužitelj nije dokazao da se radi i iznimnom slučaju u smislu čl. 12. Općih uvjeta odnosno da je taj ugovor sklopljen potpisom ponude osiguranja broje 001053.

 

Suprotno žalbenim navodima, odredba čl. 12. Općih uvjeta nije u suprotnosti s odredbom čl. 925. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kada je ponuda o osiguranju prihvaćena jer je u st. 3. propisana iznimka od tog pravila te se iznimno smatra da je ugovor o osiguranju sklopljen potpisom police.

 

To znači da neovisno o zakonskom rješenju iz čl. 925. st. 1. ZOO-a, primjenom načela slobode ugovaranja, stranke mogu ugovoriti da se potpisivanjem police sklapa ugovor o osiguranja , što je tužitelj upravo i propisao u čl. 12. Općih uvjeta.

 

Osim toga, predmetna ponuda ne sadrži sve bitne elemente ugovora o osiguranju u pogledu dospijeća označenih obroka pri čemu je u ponudi izričito navedeno da je krajnji rok važenja ponude sedam dana. Dakle, nakon isteka roka te ponude ona ne obvezuje niti jednu stranu. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tužitelj izdao policu osiguranja nakon isteka roka važenje ponude, koju tuženik nije potpisao niti ga je na to obvezivala ranija ponuda, ugovor o osiguranju nije sklopljen posljedično čemu je neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu premije osiguranja.

Slijedom navedenog, trebalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu po čl. 368. st. 2. ZPP-a.

 

Naime, stranka koja izgubi parnicu dužna je, po čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, protivnoj stranci naknaditi trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su troškovi u ukupnom iznosu od 4.375,00 kn bili potrebni za vođenje parnice.

 

Zato je potvrđena i odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. svibnja 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.