1              Poslovni broj: Gž R-70/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-70/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja H. S. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr-1022/2019-15 od 28. studenoga 2019., dana 4. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 21 Pr-1022/2019-15 od 28. studenoga 2019.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju neto iznos od 18.978,69 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom točno navedenom u izreci.

 

Također, prvostupanjski je sud u točki II. izreke pobijane presude odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 7.812,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

Protiv prvostupanjske presude, tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH i 70/19., dalje: ZPP). Tuženica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da prvostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

 

Žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom naknade radi nabavke građanskog odijela za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018., u ukupnom iznosu od 18.978,69 kuna, od čega za 2013. iznos od 3.179,97 kuna, za 2014., 3.030,32 kune, za 2015. 3.030,32 kune, za 2016. 3.027,04 kune, za 2017. 3.027,04 kune i za 2018. 3.684,00 kuna sve sa pripadajućom zateznom kamatom točno navedenom u točki I. izreke pobijane presude.

 

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju (2013. -2018.) bio zaposlen kod tuženice, u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru ... I. V., Služba ..., i to baš na radnom mjestu Samostalni vještak za .... Nadalje, tuženica nije posebno osporavala ni visinu tužbenog zahtjeva kao ni tijek zatražene i dosuđene zatezne kamate. Tuženica u bitnome smatra, što ističe i u žalbi, kako tužitelj iako policijski službenik, ne obavlja policijske poslove, niti da primjenjuje policijske ovlasti. Stoga da se nisu ispunile zakonske pretpostavke da tuženica isplati tužitelju naknadu za građansko odijelo.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju, koji je u predmetnom razdoblju bio zaposlen u Centru za ... I. V., na radnom mjestu Samostalni vještak za ... pripada utužena naknada na građansko odijelo. Prvostupanjski se sud pri tome pozvao na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarenje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11., dalje: Pravilnik), te na odredbe članka 15. i 28. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje: ZOP).

 

Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

 

Razmatrajući žalbene razloge tuženice, odgovor na žalbu tužitelja, sadržaj pobijane presude te procesnu građu iz ovog predmeta za reći je slijedeće.

 

Odredbom članka 28. stavak 4. ZOP-a propisano je kako pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu.

 

Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09., 92/14. i 70/19., dalje: ZPPO), određeno je kako su policijski poslovi: 1) zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, 2) zaštita javnog reda i mira te imovine, 3) sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim dijelima i počiniteljima, 4) traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, 5) traganja za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, 6) nadzor i upravljanje cestovnim prometom, 7) protueksplozijska zaštita, 8) postupanje prema strancima, 9) nadzor državne granice, 10) poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, 11) poslovi na moru i unutarnjim vodama iz nadležnosti policije, 12) osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora i 13) postupanje s uhićenikom i pritvorenikom. Odredbom stavka 2. navedenog članka propisano je kako se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

 

Nadalje, odredbom članka 13. stavak 1. ZPPO-a, određeno je kako su policijske ovlasti: 1) prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, 2) provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta, 3) prikupljanje obavijesti od građana, 4) pozivanje, 5) dovođenje i privođenje, 6) traganje za osobama i predmetima, 7) privremeno ograničenje slobode kretanja, 8) davanje upozorenja i naredbi građanima, 9) uporaba tuđeg prijevoznog sredstva i komunikacijskog uređaja, 10) privremeno oduzimanje, čuvanje, uništenje i prodaja predmeta, 11) zaprimanje prijava, podnošenje kaznenih prijava i izviješća, 12) osiguranje mjesta događaja, 13) provjera uspostavljanja elektroničke komunikacije, 14) poligrafsko ispitivanje, 15) pregled dokumentacije, 16) ulazak i pregled objekata i prostora, 17) ulazak u tuđi dom, 18) pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, 19) javno raspisivanje nagrade, 20) snimanje na javnim mjestima, 21) prikrivene policijske radnje, 22) uporaba sredstava prisile, 23) zaštita žrtava kaznenih djela i drugih osoba i 24) provjera zastave, progon, zaustavljanje, uzapćenje, i sprovođenje plovnog objekta. Odredbom članka 13. stavak 2. ZPPO-a je propisano kako policijsku ovlast primjenjuje policijski službenik.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženice, tužitelj je kao policijski službenik (članak 2. stavak 1. točka 3. ZPPO-a) u predmetnom razdoblju obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, jer je obavljao poslove u suglasju sa navedenim odredbama ZPPO-a. U tom je kontekstu, a s obzirom na radno mjesto tužitelja, posebno za istaknuti kako u njegovom djelokrugu rada posebno i zasigurno spadaju poslovi otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenim djelima i prekršajima (članak 3. stavak 1. točka 3. ZPPO-a), kao i da je odredbom članka 13. ZPPO-a, pored ostalog imao ovlast prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka.

 

Tužitelj tijekom obavljanja poslova zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, a ovo sukladno odredbi članka 28. stavak 1. ZOP-a, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori. Odredbom članka 15. stavak 1. ZOP-a, policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ovog Zakona.

 

Žalbeni navod kako je tužitelj zadužio zaštitnu odjeću i obuću ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer time se ne isključuje pravo tužitelja na građansko odijelo i obvezu tuženice da mu isplati naknadu za isto, a ovo sukladno odredbi članka 2. stavak 1. Pravilnika. Naime ovom je odredbom propisano kako pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i ovoga Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

Nadalje, za reći je kako nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude je li glavni ravnatelj policije odobrio popis policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo, a ovo sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika. Naime, pravo na građansko odijelo policijskog službenika proizlazi iz odgovarajućih, u ovoj presudi citiranih odredbi Pravilnika te ZOP-a  i ZPPO-a, pa sve da se tužitelj ne nalazi na popisu službenika koji imaju pravo na građansko odijelo, odnosno da takav popis glavni ravnatelj nije odobrio, tužitelj ne gubi pravo na građansko odijelo, jer za to ispunjava zakonske pretpostavke, a tuženica je u obvezi isplatiti naknadu za građansko odijelo.

 

Pozivanje tuženika u žalbi na neke presude upravnih sudova, a u prilog vlastitim tvrdnjama kako tužitelj nema pravo na građansko odijelo ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude također je pravilno i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu, 4. svibnja 2020.