1                    Poslovni broj: 18.UsI-4600/18-8

 

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, 4. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/16-01/3805, URBROJ: 513-04/18-02 od 10. listopada 2018. i predmet se vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/16-01/3805, URBROJ: 513-04/18-02 od 10. listopada 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostave D. S., KLASA: UP/I-410-20/2014-001/00161, URBROJ: 513-007-25-02-2016-0004 od 19. rujna 2016., kojim je tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave V., KLASA: UP/I-410-20/2014-001/161, URBROJ: 513-007-01-14/2014-002 od 19. veljače 2014.,u iznosu od 1.358,83 kn, te mu je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5%, u iznosu od 67,94 kn.

             Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da nije uvažena stvarna kupoprodajna cijena, a niti je korišten instrument usporedbene cijene sa približno vrijednim i bliskim i tehnološki istim zemljištem.

Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 36. stavak 1. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

Tužitelju je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, uredno dostavljen 9. ožujka 2020. odgovor na tužbu tuženika, čime mu je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine,  broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02. i 22/11.) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

Stavkom 3. istog članka toga Zakona propisano je da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

Prema stavku 5. toga članka Zakona Porezna uprava ovlaštena je procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

Stavkom 6. toga članka Zakona propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. istoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Člankom 9a. stavkom 1. toga Zakona propisano je da ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. ovoga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave.

Među strankama nije sporno da je tužitelj predmetnu nekretninu (zemljište izvan granica građevinskog područja, k.o. V. k.č.br. 4743, pov. 3271,00 m2) stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. siječnja 2014., te je po podnesenoj poreznoj prijavi prvostupanjsko tijelo, privremenim poreznim rješenjem od 19. veljače 2014. utvrdilo tužitelju porez na promet nekretnina u iznosu od 215,00 kn na temelju kupoprodajne cijene navedene u ispravi o stjecanju.

Iz prvostupanjskog poreznog rješenja proizlazi da je u naknadno provedenom postupku provjere vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi utvrđeno da je iskazana ugovorena vrijednost manja od tržišne vrijednosti nekretnina sličnih obilježja na približno istoj lokaciji te je porezno tijelo utvrdilo razliku osnovice poreza na promet nekretnina.

Uvidom u podatke spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo osnovicu poreza na promet nekretnina utvrdilo metodom usporedbe, pri čemu je kao usporedni podatak korištena kupoprodajna cijena poljoprivrednog zemljišta, dok je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz kupoprodajnog ugovora, predmet stjecanja čestica koja predstavlja šikaru, odnosno nekretnina koja nema fizička obilježja kao nekretnina koja je korištena kao usporedni podatak. Stoga osnovano tužitelj prigovara valjanosti izvršene procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

Dakle, kako u predmetnom slučaju stečena nekretnina predstavlja šikaru, odnosno zapušteno zemljište koje tek treba privesti svrsi za poljoprivrednu proizvodnju, prema ocijeni ovog Suda, kupoprodajna cijena korištena kao usporedni podatak gdje se radi o poljoprivrednom zemljištu ne može biti realan pokazatelj vrijednosti nekretnine koja je predmetom oporezivanja u ovom postupku.

Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

Stoga je u postupku nakon ove presude potrebno pravilno utvrditi činjenično stanje pribavom usporednih podataka o prosječnoj cijeni zemljišta takvih karakteristika na istom području u trenutku stjecanja, odnosno ukoliko oni izostanu primjenom odredbe članka 9a. Zakona o porezu na promet nekretnina.

Valjalo je stoga, temeljem članka 58. stavka 1., u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 4. svibnja 2020.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

                                                                                                                             

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66a. Zakona o upravnim sporovima).