- 1 -              I Kž 230/2020-4

Broj: I Kž 230/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15, 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. travnja 2020. broj Ik I-95/2020-6, u sjednici održanoj 4. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku je, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18 i 126/19., dalje: KZ/11-I), odlučeno je da se zatvorenik M. M., koji je presudom Županijskog suda u Vukovaru od 22. listopada 2019. broj K-145/2019 zbog učina kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2019. do 23. ožujka 2020., uvjetno otpusti, a koji zatvoreniku počinje danom otpuštanja i traje do isteka vremena provjeravanja koje odgovara neizdržanom dijelu kazne, odnosno do 25. srpnja 2020. Dalje je određeno da je prebivalište zatvorenika po izlasku na slobodu u N., ..., Republika Srbija, a da će nakon pravomoćnosti rješenja zatvorenik biti otpušten s izdržavanja kazne na temelju članka 159.d. stavka 1. ZIKZ-a na osnovu posebnog naloga suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-457/2020 od 27. travnja 2020.

Žalba je bespredmetna.

Naime, razmatranjem pobijanog rješenja u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj je sud utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

U obrazloženju rješenja (prvi odjeljak na trećoj stranici) navodi se kao jedna od obaveza zatvorenika tijekom uvjetnog otpusta da ispuni posebne obveze koje mu je odredio sudac izvršenja. Potom se navode posljedice ukoliko zatvorenik za vrijeme uvjetnog otpusta svojom krivnjom ne ispuni naloženu mu obvezu iz članka 62. stavka 2. KZ/11-I., nakon čega se još jednom spominju posebne obveze.

Međutim, iz izreke pobijanog rješenja koja je uvodno citirana u ovom rješenju, vidljivo je da zatvoreniku nisu određene posebne obveze (iz članka 62. KZ/11-I.).

Time postoji znatna proturječnost između razloga i izreke rješenja zbog čega nije jasna stvarna volja vijeća (ona iz izreke ili ona iz obrazloženja) prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu, a vezano za pitanje posebnih obveza koje  mogu, ali i ne moraju biti određene osuđeniku kojeg se pušta na uvjetni otpust. Zbog toga se u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Zbog svega navedenog je, u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti pobijano rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno članku 494. stavku 3. točki 3. ZKP/08.

U ponovljenom postupku odlučivanja o prijedlogu upravitelja Zatvora u O. za uvjetni otpust, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. svibnja 2020.