1

Broj: Jž-797/2020

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić i kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.C., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19 ), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 24. ožujka 2020., broj: Pp J-47/2020-28, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Odbija se žalba okr. Ž. C. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. Ž. C. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 24. ožujka 2020., broj: Pp J-47/2020-28, proglašen je krivim okr. Ž. C. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Vukovar od 9. veljače 2020. te zadržavanje određeno Rješenjem suda od 10. veljače 2020. u trajanju od 9. veljače 2020. do 20. veljače 2020., pa je okrivljenik u potpunosti izdržao izrečenu kaznu zatvora.

 

Istom presudom, na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi s čl. 13. st. 1. toč. 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. Ž. C. izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, njegovoj izvanbračnoj supruzi Z. S. na adresi u V., L. s. xx i na cijelom području RH-e na udaljenosti manjoj od 20 metara u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veza sa žrtvom nasilja u obitelji.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih. 

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice V. Š., naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova,  dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik u žalbi ističe da iz navedenog postupka, a i iz optužnog prijedloga je vidljivo da se u činjeničnom opisu prekršaja za koji je isti proglašen krivim ne naznačuje da bi njegovo ponašanje kod njegove izvanbračne supruge, kao primarne žrtve prouzročilo bilo koju zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva ili uznemirenost) nego se naznačuje da bi takva posljedica „malo“ nastupila kod sina izvanbračne supruge iz prve zajednice, a da je jednako i u odnosu na prekršaj za koji je proglašen krivim, jer nije naznačeno da bi izazvalo bilo koju zakonsku posljedicu kod primarne žrtve, jer niti nije, pa da je time povrijeđeno materijalno prvo na štetu okrivljenika na što je sud imao obvezu paziti po službenoj dužnosti te je trebao istog osloboditi, a na temelju odredbe čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, jer opisane radnje ne predstavljaju prekršaj.

 

Međutim, potpuno su promašeni žalbeni navodi okrivljenika Ž. C. kojima ističe povredu materijalnog prekršajnog prava na njegovu štetu.

 

Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude (a, jednako je i u optužbi) jasno proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret da je ponovio nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi Zorici Sabol u nazočnosti njihove zajedničke djece A. C. (rođ. 2017.) i Ž. C. (rođ. 2019.) na način da joj se nakon kraće prepirke obratio riječima „Makni mi se s očiju glupačo“ nakon čega joj je prišao i zamahnuo rukom u namjeri da je udari čime je kod Z. izazvao povredu dostojanstva i uznemirenost….“, a iz kojeg činjeničnog opisa jasno proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret psihičko nasilje u obitelji te da je u tom obliku opisana posljedica kao konstitutivni element bića predmetnog prekršajnog djela i u dijelu gdje je jasno navedeno „…čime je kod Zorice izazvao povredu dostojanstva i uznemirenost…“.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da nije poznato imaju li izrečene riječi karakter vrijednosnih sudova i jesu li odgojnog karaktera, ili su izgovorene na način da uzrokuju bol i patnju žrtve.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

U odnosu na žalbene navode prvenstveno se ističe da, i po ocjeni ovog suda, riječi „Makni mi se s očiju glupačo“ i radnja okrivljenika kojom je zamahnuo prema izvanbračnoj supruzi Z. S. u namjeri da je udari, bez ikakve sumnje predstavljaju psihičko nasilje koje bi kod svake osobe, a osobito kod člana obitelji izazvalo povredu dostojanstva ili/i uznemirenost te u kojem slučaju se ne može raditi o vrijednosnom sudu ili odgojnom karakteru, kao što to žalbenim navodima okrivljenik pokušava dovesti u sumnju.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe da nema potrebe da bude kažnjen, pogotovo s obzirom na činjenicu da do sada nije osuđivan, niti prekršajno niti kazneno.

             

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, sama težina prekršaja odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim, u svojoj ukupnosti, ukazuje na agresivnost  i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, zbog čega je otklonjena mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a u cilju djelovanja na okrivljenika izricanjem kazne zatvora kao teže kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana, primjerena je svim okolnostima relevantnim za izricanje kazne, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, izvanbračne supruge Z. S. na adresi u V., L. s. xx i na cijelom području RH-e na udaljenosti manjoj od 20 metara u trajanju od 2 (dva) mjeseca, obzirom da i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere je nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 4. svibnja 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.