Poslovni broj: Gž Ovr-111/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-111/2020-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. I. A., Švicarska, B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. P. i M. S. iz Z., protiv ovršenika 1. T. V., OIB: ... i 2. B. V., OIB: ..., oboje iz B., oboje zastupani po punomoćnici J. M., odvjetnici iz V. G., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika 1. i 2. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-1994/2018-3 od 6. ožujka 2019., 4. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika 1. i 2. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-1994/2018-3 od 6. ožujka 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-1994/2018-3 od 6. ožujka 2019. određena je ovrha na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 156-155/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. rujna 2006., solemniziranog od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G., 26. rujna 2006. pod poslovnim brojem OU-838/06, a koji ugovor je postao ovršan 2. kolovoza 2013., a radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja i to na ime glavnice iznosa od 396.074,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2018. pa do isplate, na ime redovne kamate iznosa od 51.459,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ovršnog prijedloga pa do isplate, na ime zatezne kamate dotekle na glavnicu do 13. rujna 2018. u iznosu od 85.096,38 kuna te naknade troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom do dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, na nekretnini u suvlasništvu 1. ovršenika i 2. ovršenice, svakog u 1/2 suvlasnička dijela, pobliže označene izrekom rješenja, i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti predmetne nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 10.561,00 kuna.

 

Protiv tog rješenja žale se ovršenici 1. i 2. zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ), predlažući isto ukinuti i obustaviti ovrhu.

 

Nije podnesen odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz stanja u spisu predmeta proizlazi:

 

- da je 25. rujna 2006. između H. A. A. B. d.d., Z., Podružnica V. G., sada A. B. d.d. (dalje u tekstu: Banka) s jedne strane i T. V. (ovdje ovršenika 1.), kao Korisnika kredita, B. V., ranije V. (ovdje ovršenice 2.) kao Sudužnika i D. Đ. kao Založnog dužnika s druge strane, sklopljen Ugovor o kreditu broj 156-155/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. rujna 2006. (dalje u tekstu: Ugovor), solemniziran od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G., 26. rujna 2006. pod poslovnim brojem OU-838/06,

- da je temeljem Ugovora u korist Banke zasnovano založno pravo na nekretnini u suvlasništvu ovršenika 1. i 2., a koja nekretnina je ovdje predmet ovrhe,

- da je Ugovorom o prijenosu sredstava osiguranja sklopljenim 18. rujna 2017. između A. B. d.d. kao Cedenta te D. I. I. A. kao Cesionara (ovdje ovrhovoditelj), potvrđeno da su isti 30. lipnja 2017. sklopili Ugovor o cesiji temeljem kojeg je Banka ustupila ovrhovoditelju svoju tražbinu prema ovršenicima 1. i 2. iz Ugovora, zajedno sa odgovarajućim sredstvima osiguranja,

- da je potraživanje po Ugovoru dospjelo na naplatu u cijelosti 2. kolovoza 2013. o čemu je javni bilježnik izdao klauzulu,

- da je ovrhovoditelj 16. studenog 2018. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za ovrhu upravo na navedenoj nekretnini koja je prema izvatku iz zemljišnih knjiga u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u suvlasništvu ovršenika 1. i 2., a kojem je prijedlogu prvostupanjski sud pobijanim rješenjem udovoljio.

 

Ovršna isprava u ovom predmetu je, dakle, Ugovor o kreditu broj 156-155/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. rujna 2006., solemniziran od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G., 26. rujna 2006. pod poslovnim brojem OU-838/06.

 

Ovršenici u svojoj žalbi ističu da je predmetna ovršna isprava ništetna jer da sadrži nepoštene odredbe, posebice o promjenjivosti kamatne stope (članak 6. Ugovora), koje da nisu bile razumljive ovršenicima u trenutku sklapanja Ugovora.

 

U odnosu na istaknute žalbene navode ovršenika za kazati je da isti predstavljaju žalbene razloge propisane odredbom članka 50. stavkom 1. točkama 7. i 10. OZ-a, zbog čega se upućuje prvostupanjski sud da postupi prema članku 52. OZ-a, odnosno da ovršenike uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Sukladno članku 23. točki 4. OZ-a, ovršna isprava je, među ostalim, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je sukladno članku 28. stavku 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

 

Nadalje, člankom 59. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09, dalje u tekstu: ZJB) propisano je da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. ovoga Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

 

Prema članku 29. stavku 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

 

U skladu s tom obvezom i u javnobilježničkom aktu mora biti tako određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća dužne činidbe da je na temelju takve isprave moguće odrediti i provesti ovrhu.

 

Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citirane zakonske odredbe, kao i odredbe članka 54. stavka 1. ZJB-a, jer je u njoj određen predmet, vrsta opseg i vrijeme dospijeća činidbe, a predmetni javnobilježnički akt sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, kao i izjavu ovršenika 1. i 2. o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

 

Rješenje o ovrsi po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz odredbe članka 41. OZ-a te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom.

 

Prema odredbi članka 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

 

Odredbom članka 82. stavka 1. OZ-a propisano je da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

 

Uvidom u spis predmeta razvidno je da je ovrhovoditelj podnio izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj je predložena ovrha, a iz kojeg proizlazi da je ista u suvlasništvu ovršenika, svakog u ½ suvlasnička dijela.

 

Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a.

 

Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje o ovrsi, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika 1. i 2. kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 4. svibnja 2020.