- 1 -              I Kž 229/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 229/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. S., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.-18.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 14. travnja 2020. broj Ik I-96/2020-6, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Osijeku je, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.; dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.-19.), zatvorenika S. S., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od jedne godine, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. listopada 2019. broj K-145/2019., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.-18. Ujedno je odlučeno da uvjetni otpust zatvoreniku počinje danom otpuštanja i traje do isteka vremena provjeravanja koje odgovara neizdržanom dijelu kazne, odnosno do 25. srpnja 2020. te je određeno da je prebivalište zatvorenika po izlasku na slobodu u D. D., Republika Kosovo, dok će nakon pravomoćnosti ovog rješenja osuđenik biti otpušten s izdržavanja kazne sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a na temelju posebnog naloga suca izvršenja.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinači pobijano rješenje i svojom odlukom odbije prijedlog upravitelja Zatvora u O. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenika S. S., po službenoj dužnosti, kao neosnovan“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe državnog odvjetnika u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno je da je u istom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja nije istaknuta u žalbi državnog odvjetnika, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer je izreka rješenja proturječna razlozima rješenja, zbog čega se to rješenje ne može ispitati.

 

Naime, izrekom pobijanog rješenja, kao što je već navedeno, određeno je da je prebivalište zatvorenika S. S. po izlasku na slobodu u D. D., Republika Kosovo, dok će nakon pravomoćnosti ovog rješenja osuđenik biti otpušten s izdržavanja kazne sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a na temelju posebnog naloga suca izvršenja, nakon čega izrekom pobijanog rješenja zatvoreniku nisu određene nikakve druge obveze. Međutim, u obrazloženju rješenja na čak tri mjesta (predzadnji odlomak) navedeno je da se na uvjetnom otpustu „…uvjetno otpušteni osuđenik treba kloniti izvršenja kaznenih djela i kažnjivih radnji i ispuniti posebne obveze koju mu je odredio sudac izvršenja…“, zatim da će se zatvoreniku opozvati uvjetni otpust ako „…za vrijeme uvjetnog otpusta svojom krivnjom ne ispuni naloženu mu obvezu iz čl. 62. st. 2. KZ/11…“, pri čemu se uvjetni otpust može opozvati „…u slučaju ne izvršavanja posebne obveze u vremenu do 6 mjeseci od isteka vremena određenog za izvršenje obveza (čl. 61. st. 5. KZ/11)…“. S obzirom na ovakve navode u obrazloženju pobijanog rješenja ostaje nejasno je li prvostupanjski sud u izreci propustio zatvoreniku odrediti posebne obveze ili su sva navedena upozorenja suvišno navedena u obrazloženju.

 

Osim toga, u predzadnjem odlomku na 2. stranici obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je vijeće za uvjetne otpuste odlučilo „zatvoreniku M. M.“ odobriti uvjetni otpust, što je također proturječno izreci, prema kojoj se na uvjetni otpust otpušta zatvorenik S. S. i što dodatno pobijano rješenje čini nerazumljivim.

 

Stoga je, u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, trebalo pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Uslijed toga, žalba državnog odvjetnika je postala bespredmetna.

 

Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

 

Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, ovaj se sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda državnog odvjetnika.

 

Slijedom navedenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i članka 4. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. svibnja 2020.