- 1 -              II Kž 166/2020-4

Broj: II Kž 166/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. R. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. travnja 2020. broj Kv I-43/20 (K-12/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka  nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog A. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. R., zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke optuženom A. R. je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. prosinca 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici M. U., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je, također, iznio jasne razloge, o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama u ovom trenutku.

Prvenstveno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi A. R. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz podnesene i potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ona temelji, a i iz priznanja optuženika.

Nadalje, optuženik u svojoj žalbi dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoje one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će on puštanjem na slobodu počiniti ista ili slična kaznena djela. Pri tome žalitelj upućuje kako, suprotno stavu prvostupanjskog suda, njegova ranija osuđivanost ne može biti presudna za zaključak da postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Ističe kako se optuženik od 2010. ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, a u odnosu na ova, za koja je sada aktualno osnovano sumnjiv da bi ih počinio, navodi kako okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena govore u prilog zaključku da se ne radi o teškim kaznenim djelima.

Međutim, unatoč istaknutim žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud drži kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da na strani optuženika postoji konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela.

Prvenstveno, prvostupanjski sud svoj zaključak ispravno temelji na činjenici da je optuženik osnovano sumnjiv za počinjenje u jednom danu dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., uporabom noža, što upućuje na njegovu upornost te visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, prvostupanjski sud tu okolnost pravilno dovodi u vezu s činjenicom da je optuženik višekratno osuđivana osoba i to u šest navrata, zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, većinom na kazne zatvora, iz čega ispravno zaključuje da se radi o specijalnom povratniku na kojega ranije osude nisu imale pozitivni učinak, odnosno da je pribavljanje novca činjenjem kaznenih djela, pa i onih nasilnog karaktera, svojevrstan obrazac u postupanju optuženika. Dapače, način počinjenja kaznenih djela za koja je sada osnovano sumnjiv, ukazuje kako je došlo do progrediranja kriminalnog ponašanja optuženika, obzirom da se sada radi o kaznenim djelima iz nadležnosti županijskog suda.

Pri tome se ukazuje potpuno neutemeljena tvrdnja žalitelja kako se od 2010. ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, kada se ima u vidu da je on vremensko razdoblje od 2010. uglavnom proveo u zatvorskoj ustanovi, nakon čega je 5. srpnja 2018. otpušten s izdržavanja prijašnje višegodišnje kazne zatvora.

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika i ne dovode s uspjehom u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da će se za sada isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

Konačno, nije u pravu optuženik ni kada upire na povredu načela razmjernosti, s obzirom da dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora od 13. prosinca 2019. pa nadalje, ne upućuje na eventualnu povredu ovoga načela. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih dijela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. svibnja 2020.