- 1 -              II Kž 164/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 164/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G. zbog kaznenih djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 24. ožujka 2020. broj Kv I-8/2020-6 (K-5/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. G. zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 51. KZ/11. produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.)

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. po branitelju, odvjetniku S. K., navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, no suštinski iznosi samo razloge u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ''optuženiku usvoji žalba te da se ukine – stavi van snage pobijano rješenje, uz ukidanje daljnjeg produljenja istražnog zatvora''.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prvenstveno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi S. G. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz podnesene i potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ona temelji. Okolnosti koje iznosi optuženik u žalbi u pogledu njegovog viđenja dokaza kao i pravne kvalifikacije kaznenih djela, u ovom trenutku su bez značaja, s obzirom na to da je za određivanje istražnog zatvora potreban dostatan stupanj osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela, a koja navodima optuženika nije dovedena u sumnju.

 

Nadalje, optuženik u svojoj žalbi dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da na njegovoj strani postoje one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da će on puštanjem na slobodu dovršiti kaznena djela, odnosno ponoviti ista. Pri tome žalitelj upućuje kako, suprotno stavu prvostupanjskog suda, na njegovoj strani postoje okolnosti, a to je prvenstveno njegova alkoholiziranost u trenutku počinjenja kaznenih djela na štetu njegova oca i brata, koje se u budućnosti neće ponavljati, s obzirom na to da je optuženik spreman podvrgnuti se liječenju od alkoholizma.

 

Međutim, unatoč istaknutim žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud drži kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da na strani optuženika postoji konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela ili dovršetka istih.

 

Prvostupanjski sud svoj zaključak ispravno temelji na činjenici da su terećena kaznena djela počinjena pod odlučujućim utjecajem optuženikovog alkoholizma. Naime, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. B. P., zbog postojeće optuženikove ovisnosti o alkoholu i aberantne strukture osobnosti, neprimjerenog obiteljskog okruženja koje podržava i potiče daljnje uzimanje alkohola te kontinuirano generira incidentne situacije, postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih ili težih kaznenih dijela ubuduće. Pri tome je vještak istaknuo i kako se optuženik 2019. liječio od ovisnosti o alkoholu na Odjelu za psihijatriju u V., te je nakon puštanja iz bolnice kratko odlazio u klub liječenih alkoholičara i održavao apstinenciju, no da je nakon izlaska iz zatvora, nastavio učestalo konzumirati alkohol pri čemu bi u nemogućnosti osiguranja dovoljne količine alkohola zbog financijskih ili drugih razloga povremeno uzimao tablete psihofarmaka dijazepana kako bi smanjio osjećaj tjeskobe, napetosti, neraspoloženja i slično. Vještak je predložio da se u svrhu umanjenja vjerojatnosti činjenja sličnih ili težih kaznenih dijela ubuduće optuženiku odredi sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

Nadalje, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, optuženik je višestruko osuđivana osoba, pa i zbog kaznenih djela sa elementima nasilja, koji je ovdje inkriminirana kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja iz uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Vukovaru od 21. listopada 2018. broj K-419/2016. Osim toga, optuženik je čak devet puta osuđivan zbog kršenja zakona o prekršajima, s time da je dva puta osuđivan zbog kršenja odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kada su mu izricane zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, koje očito, kao niti ranije kazne, nisu polučile pozitivan učinak.

 

Stoga, sve tako navedene okolnosti na nedvojbeni način upućuju na zaključak da je ispunjena i posebna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika jer na njegovoj strani postoji jasna i realna opasnost da će boravkom na slobodi počinio nova kaznena djela, odnosno dovršiti ista. Pri tome su iznesene okolnosti takvog značaja i težine da primjena mjera opreza kojima bi se ispunila svrha istražnog zatvora ne dolazi u obzir. To tim više što je optuženik već ranije prekršio mjere opreza koje su mu bile određene prilikom ukidanja istražnog zatvora.

 

Konačno, nije u pravu optuženik ni kada upire na povredu načela razmjernosti, s obzirom na to da dosadašnja duljina trajanja mjere istražnog zatvora od 19. rujna 2019. do 16. listopada 2019., a potom od 15. studenog 2019. pa nadalje, ne upućuje na eventualnu povredu ovoga načela. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih dijela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 4. svibnja 2020.