1

Poslovni broj: 9 Gž-438/2018-2

Poslovni broj: 9 Gž-438/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja G. V., OIB: ..., V., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. P. i N. P., odvjetnicima iz P., protiv protustranke Z. B. iz G., OIB: ..., radi osnivanja sudskog pologa, povodom žalbe protustranke podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj R2-792/17-2 od 13. prosinca 2017., dana 04. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj R2-792/17-2 od 13. prosinca 2017.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke dopušta se osnivanje sudskog pologa pod nazivom „osnivanje sudskog pologa u korist protustranke“, radi uplate iznosa od 554.606,05 kn, dok je pod točkom II. izreke nalaženo računovodstvu prvostupanjskog suda da uplaćeni iznos od 554.606,05 kn pozivom na broj spisa P-795/10 od 12. svibnja 2017. preknjiži s navedenog predmeta na ovaj predmet. Ujedno je pod točkom III. izreke pozvana protustranka da preuzme navedeni iznos iz sudskog pologa, a pod točkom IV. izreke određeno je da ako protustranka ne preuzme sudski polog u roku od 5 godina od pravomoćnosti točke I. izreke pobijanog rješenja, da će ju sud pisanim putem pozvati na preuzimanje istog u roku od 30 dana, a ako to ne učini da će sud pozvati na preuzimanje istog iznosa putem oglasne ploče suda, pa ako se sudski polog nalog toga ne preuzme, da će sud rješenjem utvrditi prestanak prava ovlaštenog preuzimatelja na preuzimanje pologa i isti prenijeti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Naprijed navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbaci odnosno odbije prijedlog za osnivanje sudskog pologa.

U odgovoru na žalbu predlagatelj ističe da je ista bespredmetna te usmjerena jedino kao instrument uzurpiranja provođenju pravomoćne presude i nepoštivanje sudskih odluka, obrazlažući da je predlagatelj na vrijeme uplatio cijenu na račun prvostupanjskog suda, pa isti nikako ne može trpjeti zemljišnoknjižno odbijanje provedbe navedene presude, predlažući da ovaj sud odbije žalbu protustranke i potvrdi pobijano rješenje.

              Žalba protustranke nije osnovana.

              Polazeći od utvrđenja da je predlagatelj temeljem presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-718/16-2 od 16. studenog 2016. i prije prijedloga za otvaranje sudskog pologa izvršio uplatu u korist protustranke u iznosu od 554.606,05 kn, te da je zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda predbilježio pravo vlasništva predlagatelja uz uputu da dostavi odluku suda o obavljenom plaćanju, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 138. Zakona o sudovima usvojio prijedlog predlagatelja, tvrdeći da je stav sudske prakse da polaganje treba dopustiti i onda kad na strani vjerovnika postoje i drugi važni dokazi koji ometaju ispunjenje obveze, a kako je predlagatelju otvaranje sudskog pologa naloženo sudskom odlukom, a navedenu je uplatu izvršio, sud je dopustio otvaranje sudskog pologa u korist protustranke, te naložio da se iznos uplate koji je uplaćen u parničnom postupku preknjiži u navedeni sudski polog koji je otvoren pobijanim rješenjem.

              U žalbi protustranka ističe da kod otvaranja sudskog pologa prvostupanjski sud nije provjeravao činjenice koje su odnose na važeći tečaj HNB u odnosu na sadržaj koji određuje navedena presuda Županijskog suda u Puli-Pola, kao ni sadržaj obveze predlagatelja u odnosu na rok osnivanja pologa, također sukladno navedenoj presudi, ističući da naknadno osnivanje pologa, za uplatu staru pola godine ranije nije zakonom propisano, jer da se u konkretnom slučaju nije osnovao polog, već se faktični priznao već postojeći polog, pri čemu nije moguće utvrditi od kojeg datuma bi po sudu trebali nastupiti pravni učinci polaganja novčanog iznosa. Smatra da sud prvog stupnja nije smio osnovati sudski polog izvan roka određenog navedenom presudom s obzirom da je isti rok bio uvjet za nastupanje ili prestanak pravnih posljedica te presude, braneći tezu da zbog činjenice što je uplata uslijedila nakon točno utvrđenog roka iz navedene presude došlo sukladno odredbi čl. 297. st. 3. u svezi s čl. 301. Zakona o obveznim odnosima do raskidnog uvjeta, jer takva uplata izvan roka nije moglo biti učinjena bez izričitog pristanka protustranke, pri čemu ista smatra da opisano ponašanje predlagatelja ukazuje na izuzetnu samovolju jedinice lokalne uprave i samouprave, koja se očito od samog početka spora ponaša kao da njoj pripadaju sva, pa i ona prava koja joj zakon ne priznaje, a na protustranci je samo da bez pogovorno prihvaća svaki oblik te samovolje.

              Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog (izvanparničnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) na koju se poziva protustranka, s obzirom da ista ne sadrži nikakve manjkavosti ni nedostatke zbog kojih se ne bi dala ispitati pravilnost i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasno i okolnosno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio počinjenje ni jedne od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Nadalje, kako je osnivanje sudskog pologa sudsko-administrativni izvanparnični postupak, a razlozi za osnivanje propisani su odredbom čl. 186. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), dok je predlagatelj dužan postupiti po navedenoj presudi Županijskog suda u Puli-Pola iz koje proizlazi da isplatu dosuđenog iznosa valja položiti na sudski polog kod suda, očito je da isti ima pravni interes za podnošenjem prijedloga jer se primjenom odredbe čl. 190. st. 1. ZOO-a oslobađa svoje obveze u trenutku polaganja navedenog novčanog iznosa kod suda.

Prigovori koji ističe protustranka u svojoj žalbi nisu odlučni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, a da je novčani iznos predlagatelj položio prema navodima protustranke izvan paricijskog roka propisanog navedenom presudom, pa je pao u zakašnjenje i time došlo do raskidnog uvjeta, te da li uplaćeni iznos odgovara protuvrijednosti dosuđenog iznosa u EUR-ima, može biti raspravljeno samo u posebnom parničnom postupku između stranaka, s obzirom da se u ovom izvanparničnom postupku ne ispituje da li je plaćanjem navedenog iznosa kod suda predlagatelj u cijelosti ispunio svoju obvezu.

              Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu protustranke i potvrditi pobijanu odluku.

U Varaždinu 04. svibnja 2020.