1

Poslovni broj: 9 Gž-1490/2019-2

Poslovni broj: 9 Gž-1490/2019-2

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz M. V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz S., protiv tuženika LD S., T. D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i I. B. iz S., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Pn-247/2017-22 od 05. lipnja 2019. koja je ispravljena rješenjem istog suda broj 7 Pn-247/2017-26 od 10. srpnja 2019., dana 04. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Sisku broj  Pn-247/2017-22 od 05. lipnja 2019., koja je ispravljena rješenjem istog suda broj 7 Pn-247/2017-26 od 10. srpnja 2019.:

-          potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom 1. izreke, te u odnosu na točku 2. izreke za iznos od 746,00 kn sa naznačenom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2017. pa do isplate, kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom 3. izreke,

-          preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom 2. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 746,00 kn za dan 28. listopada 2017.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 3.841,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci, a tekućom od presuđenja 05. lipnja 2019. pa do isplate, dok je pod točkom 2. izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete za izradu nalaza i mišljenja iznos od 746,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom također preciziranom kao u izreci, a tekućoj od 28. listopada 2017. pa do isplate. Ujedno je pod točkom 3. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.609,00 kn.

              Navedenu presudu pravodobno podneseno žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku da se naknade troškovi ovog postupka, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda u svezi podijeljene odgovornosti stranaka, uz odluku da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, odnosno da istu ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

              Žalba tuženika osnovana je samo u pogledu dana dosuđene zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog iznosa.

              Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik i posjednik usjeva na kojima je bio zasijan merkantilni kukuruz tijekom 2017. za koji potražuje naknadu štete od tuženika, dok tuženik ne osporava da su nekretnine tužitelja u okviru lovnog područja kojima on gospodari, prvostupanjski sud je u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije zaključio da je tuženik temeljem čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/2005) odgovoran za nastalu štetu koju je počinila divljač u lovištu, te da isti nije dokazao da bi šteta tužitelju nastala od divljači iz drugog lovišta, a imajući u vidu da iz vještačkog nalaza proizlazi da su divlje svinje uništile oko 5488 kg kukuruza u klipu, što je u vrijeme procjene vrijedilo 3.841,00 kn, te da su u ovom postupku obje stranke dokazale da su poduzele sve mjere koje su zakonom propisane za zaštitu od divljači, koje nisu proizvele učinak koji bi onemogućio nastanak štete, odnosno bile dovoljno efikasne da bi spriječile nastanak štete, isti sud je primjenom odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje: ZOO) utvrdio u cijelosti odgovornost tuženika za istu, kao i to da nema doprinosa tužitelja nastanku štete. Ujedno je ocjenjen osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu naknade za procjenu štete prije pokretanja postupka u iznosu od 746,00 kn prema priloženom računu, a koji je bio nužan za ovaj postupak, dok je obrazloženo da zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete i naknade za procjenu štete teče od presuđenja pa do isplate, pa da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

              U žalbi tuženik sadržajno opisuje počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku tvrdeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni ili proturječni, a da o pojedinim odlučnim činjenicama navedena presuda uopće ne sadrži razloge pa da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, analizirajući iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, te braneći tezu da je tužitelj doprinio nastanku štete najmanje u visini od 50%, te ističući da je prvostupanjski sud na te okolnosti u potpunosti pogrešno, a dijelom i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a u skladu s tim odluku nepotpuno obrazložio te materijalno pravo pogrešno primijenio.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a iako je utvrđeno da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da je izreka dijela presude u suprotnosti s razlozima obrazloženja, imajući u vidu da je zakonska zatezna kamata na iznos od 746,00 kn dosuđena od 28. listopada 2017. pa do isplate, dok je u obrazloženju navedeno da je ista kamata na sve dosuđene iznose određena od presuđenja 05. lipnja 2019. pa do isplate, a da je za zatraženi iznos kamate od 28. listopada 2017. do 4. lipnja 2019. na iznos od 746,00 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ovaj sud smatra da žalbu tuženika valja odbiti i potvrditi pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a.

Naime, s obzirom da se pretežiti dio žalbe svodi na obrazlaganje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, a imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka sukladno provedenim dokazima predloženim od strane stranaka, pravilno je, prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 – Odluka Ustavnog suda RH, 41/16 – Odluka Ustavnog suda RH, 67/16 – Odluka Ustavnog suda RH i 62/17) jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužitelj nije poduzeo propisane mjere radi sprečavanja štete od divljači koje je u smislu odredbi navedenog Zakona bio obvezatan poduzeti, pa je zakonito zaključeno da doprinosa tužitelja navedenoj šteti nema, a očito je da je štetu prouzročila divljač u lovištu za koje je odgovoran tuženik.

Kako je visina štete utvrđena sukladno vještačkom nalazu na kojeg nije bilo primjedbi, pravilno je dosuđena šteta tužitelju u iznosu od 3.841,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Također se valja prihvatiti pravilnim i zaključak suda prvog stupnja prema kojem je tuženik dužan naknaditi tužitelju i trošak vještačenja (kalkulacije troškova štete) obavljenog prije pokretanja ovog postupka primjenom odredbe čl. 1090. ZOO-a. Naime, s obzirom da se tuženik nije odazvao na procjenu štete koja je pokrenuta od strane tužitelja prije pokretanja ovog postupka, izrada vještačkog nalaza i izvršena procjena štete bila je potrebna da bi tužitelj mogao saznati za opseg i visinu štete nastalu kao posljedicu štetnog događaja, odnosno da bi mogao postaviti odštetni zahtjev prema tuženiku, a budući da tuženik tijekom postupka nije prigovarao da tužitelj navedenu procjenu štete nije platio s danom izdavanja računa, valjalo je zakonsku zateznu kamatu na taj dio tužbenog zahtjeva dosuditi od prvog dana kad je tuženik pao u zakašnjenje a to je dan nakon izdavanja računa, sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 373a. st. 3. ZPP-a djelomično potvrditi pobijanu presudu kako je naprijed navedeno i odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, jer je i na trošak postupka pod točkom 3. izreke pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a samo u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na navedeni iznos pobijanu odluku valjalo preinačiti i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U Varaždinu, 04. svibnja 2020.