- 1 -              Poslovni broj: Usž-2636/19-5

 

Poslovni broj: Usž-2636/19-5

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova  vijeća, te sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. V. iz P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., radi prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1662/18-12 od 4. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1662/18-12 od 4. travnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-102-04/18-01/276, urbroj: 344-116/2-18-02 od 17. listopada 2018. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda P., klasa: UP/I-102-04/18-01/1028, urbroj: 2168-27-15/8-18-02 od 8. lipnja 2018.

Navedenim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja o prestanku vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba.

Protiv prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbu u kojoj u bitnom ističe da je u Republici Hrvatskoj radi kao turistički vodič te da posao obavlja samo u tijeku turističke sezone, dok izvan sezone traži drugi posao. U svibnju 2018., nakon završetka rada na određeno vrijeme, podnio je nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prijavu kao nezaposlena osoba, a koja prijava je odbijena s obrazloženjem da je tužitelj registrirao slobodno zanimanje. Ističe da u Poreznoj upravi i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije registriran kao osoba sa slobodnim zanimanjem. Mišljenja je da turistički vodiči ne ulaze u kategoriju slobodnih zanimanja sve dok se ne upišu u registar poreznih obveznika jer svaki vodič može naplaćivati usluge putem udruge ili obrta, agencije ili upisom u registar poreznih obveznika. Tužitelj se pita ako je tumačenje tuženika pravilno, zašto njegovo slobodno zanimanje, već devet godina ne registriraju Porezna uprava, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Državni inspektorat i dr. Opisuje korespondenciju između Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske i Ministarstva turizma u vezi s predmetnom problematikom iz koje je razvidno različito viđenje problema. Tužitelj smatra da zbog određenih specifičnosti nisu sva slobodna zanimanja usporediva te je mišljenja da su neka od njih u nepovoljnijem položaju u odnosu na druga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništavanje osporavane presude i usvajanje tužbenog zahtjeva.       

U odgovoru na žalbu tuženik ističe da se u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda zapošljavanje može voditi samo osoba koja se u smislu Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine“, 16/17.) smatra nezaposlenom osobom. Budući da je tužitelj upisan u Upisnik turističkih vodiča odnosno da je imao registrirano slobodno zanimanje, ne može se smatrati nezaposlenom osobom u smislu navedenog propisa. Napominje da turistički vodič može početi pružati usluge turističkog vođenja čim ishodi rješenje o odobrenju pružanja usluga turističkog vodiča te se upiše u Upisnik turističkih vodiča pri čemu djelatnost turističkog vodiča može obavljati neovisno o upisu u registar poreznih obveznika, odnosno taj upis nije uvjet turističkom vodiču za rad. Predlaže odbijanje žalbe.

Žalba nije osnovana.

U prvostupanjskom upravnom sporu utvrđeno je da se tužitelj 4. lipnja 2018. prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba te da je imao registrirano slobodno zanimanje turističkog vodiča (rješenje Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I-334-0/10-01/01, urbroj: 2163-03-10-03-10-4 od 24. veljače 2010.). Stoga je prvostupanjsko tijelo, pozivom na članak 10. stavak 1. točku 5., članak 17. stavak 1. točku 7. i članak 19. stavak 3. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, donijelo rješenje o prestanku vođenja tužitelja u evidenciji nezaposlenih osoba.  

Prvostupanjski sud je zaključio da su osporavana rješenja zakonita, u bitnom ističući da u konkretnom slučaju valja imati na umu činjenicu da tužitelj ima registrirano slobodno zanimanje odnosno da se rješenjem Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za gospodarstvo od 24. veljače 2010. tužitelju odobrava pružanje usluge turističkog vodiča na području I. županije tijekom cijele godine. Polazeći od toga kao i činjenice da je tužitelj upisan u Upisnik turističkih vodiča pod brojem 67/I-15, prvostupanjski sud ocjenjuje da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da tužitelj ne ispunjava uvjete za prijavu u evidenciji nezaposlenih osoba. U obrazloženju osporavane presude sud je odgovorio na ključni navod tužitelja da se njegova djelatnost registrira tek upisom u registar poreznih obveznika, ističući da se djelatnost registrira upisom u odgovarajući upisnik, trenutno u Upisnik turističkih vodiča pri uredima državne uprave u županijama, a kasnije će to biti Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluga u turizmu, a upisom djelatnosti u registar poreznih obveznika osoba počinje obavljati djelatnost i postaje obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prvostupanjski sud napominje da osoba kojoj je odobreno pružanje usluga turističkog vodiča i koja je upisana u Upisnik turističkih vodiča može djelatnost turističkog vodiča obavljati neovisno o upisu u registar poreznih obveznika, odnosno upis u registar nije preduvjet za rad turističkom vodiču. 

Ocjenjujući osnovanost žalbe, Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a koje tužitelj ne osporava.

U konkretnom su slučaju mjerodavne odredbe Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti koje glase: 

„Članak 10.

(1) Nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako:

5) nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.“

„Članak 17.

(1) Zavod prestaje voditi osobu kao nezaposlenu u evidenciji ako ta osoba:

7) registrira obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.“

U konkretnom je slučaju mjerodavan i članak 29. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine”, 115/16.) koji glasi:  

“Članak 29.

(2) Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:

1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti

2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti

3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti i/ili

4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša.“

Iz navedenih, mjerodavnih odredaba Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti proizlazi da se nezaposlenom osobom u smislu toga Zakona smatra i osoba koja nema registrirano slobodno zanimanje. Ako osoba registrira slobodno zanimanje, Zavod ju prestaje voditi u evidenciji kao nezaposlenu osobu. Polazeći od toga, a imajući na umu okolnost da je člankom 29. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak propisano da se djelatnostima slobodnih zanimanja smatra, između ostalih, i samostalna djelatnost turističkih djelatnika, u ovom je predmetu potrebno utvrditi sadržaj pojma „registracija slobodnog zanimanja“ o čemu ovisi ishod ovoga upravnog spora.

Prema Zakonu o pružanju usluga u turizmu (“Narodne novine”, 130/17.), usluge u turizmu mogu pružati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i obrtnici koji su registrirani za pružanje usluga u turizmu i koji ispunjavaju uvjete za pružanje tih usluga u skladu s tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Pod uvjetima propisanim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona, pojedine usluge u turizmu mogu pružati i fizičke osobe – građani.

Člankom 73. stavkom 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu propisano je da turistički vodič za pružanje usluga turističkog vodiča mora ishoditi rješenje o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča koje izdaje nadležni ured, dok su stavkom 2. toga članka propisani uvjeti koje mora ispunjavati turistički vodič da bi ishodio takvo rješenje. Stavkom 3. članka 73. Zakona o pružanju usluga u turizmu propisano je da se izvršno rješenje o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča upisuje u Središnji registar. Stavkom 4. članka 73. Zakona o pružanju usluga u turizmu propisano je da izvršno rješenje o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča nadležni ured dostavlja nadležnoj ispostavi područne jedinice Turističke inspekcije i nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave i Carinske uprave Ministarstva financija.

Prema članku 75. stavku 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu, turistički vodič pruža usluge turističkog vodiča u skladu s izdanim rješenjem o odobrenju. Stavkom 2. toga članka propisano je da je turistički vodič dužan za pruženu uslugu izdati račun korisniku usluge ako pružanje usluge ne organizira turistička agencija ili drugi prodavatelj ili račun ne izda udruga turističkih vodiča koje je član.

Iz navedenih, mjerodavnih zakonskih odredaba proizlazi da rješenje o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča i upis u odgovarajući upisnik predstavljaju uvjete za pružanje usluga turističkog vodiča. Međutim, činjenica što su ispunjena oba uvjeta ne znači da se pružanje usluga stvarno i obavlja. Naime, moguće su situacije u kojima osoba koja ispunjava uvjete za pružanje usluga turističkog vodiča te usluge ne pruža. Stoga je sljedeće pitanje je li prema mjerodavnim propisima stvarno pružanje usluga turističkog vodiča činjenica o kojoj ovisi pravo turističkog vodiča biti vođen u evidenciji nezaposlenih osoba ili pravo turističkog vodiča na evidentiran status nezaposlene osobe ovisi isključivo o tome ispunjava li određena osoba uvjete za pružanje usluga (neovisno pruža li stvarno usluge).

Na temelju rješenja o odobrenju pružanja usluga turističkog vodiča obavlja se upis u odgovarajući upisnik, nakon čega turistički vodič ima pravo pružati usluge odnosno raditi (neovisno o tome je li osiguran prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno je li po toj osnovi upisan u registar poreznih obveznika poreza na dohodak). Nakon što ispuni propisane pretpostavke (ishodi rješenje i upiše se u odgovarajući upisnik) turistički vodič može pružati usluge kroz bilo koju, zakonom propisanu, formu (kao fizička osoba, obrtnik, u trgovačkom društvu i dr.) o čemu ovisi i radnopravni status turističkog vodiča s odgovarajućim pravnim posljedicama.

Prema ocjeni ovoga Suda, navedena normativna rješenja upućuju na zaključak da turistički vodič stječe status slobodnog zanimanja odmah po ispunjenju zakonom propisanih pretpostavki (ishođenja rješenja o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča i upisa u odgovarajući upisnik) te da je u smislu Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti takav status zapreka za vođenje u evidenciji nezaposlenih osoba, neovisno o bilo kojoj drugoj okolnosti. 

Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda, nadležna su tijela, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti), pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo uz navođenje valjanih i dostatnih razloga za svoje odluke.

Stoga je, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo, na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 30. travnja 2020.

 

Predsjednica vijeća                                                                                                         

                                                                                                            Sanja Štefan, v.r.