- 1 -              I Kž-Us 145/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 145/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. T., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2019., broj K-US-6/19, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri, te se

- opt. S. T., za kaznena djela za koja je tom presudom proglašen krivim, prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora, i to kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci za kaznena djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11., opisana pod točkama 1., 2., 3. i 5. izreke pobijane presude i kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11., opisana pod točkama 4., 6., 7. i 8. izreke pobijane presude, te se optuženik uz primjenu čl. 51 st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne (1) godine.

- na temelju čl. 71. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku S. T. se izriče sigurnosna mjera – zabrane obavljanja djelatnosti policijskog službenika u trajanju 5 (pet) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti ove presude.

 

II.              U ostalom dijelu žalba USKOK-a odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom, opt. S. T. proglašen krivim zbog više kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11. i čl. 291. st. 1. KZ/11. Optuženiku su, primjenom odredbe čl. 48. st. 2. i  49. st. 1. toč. 4. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju osam mjeseci za svako od kaznenih djela iz članka 293. stavak 1. KZ/11., opisana pod točkom 1., 2., 3., i 5. izreke pobijane presude, kazne zatvora u trajanju sedam mjeseci su utvrđene za svako od kaznenih djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11., opisana pod točkom 4., 6., 7., i 8. izreke pobijane presude. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., opt. S. T. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a primjenom čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Uz uvjetnu osudu, optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane obavljanja djelatnosti policijskog službenika u trajanju četiri godine, računajući od izvršnosti presude. Na temeljem čl. 148. st.1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna. Primjenom odredbi čl. 77. KZ/11. i čl. 557. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), prvostupanjski sud je utvrdio imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom u iznosu 1.594,40 kuna, te mu naložio isplatiti ovaj iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio USKOK, zbog odluke o uvjetnoj osudi, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka. U žalbi se predlaže pobijanu presudu preinačiti, optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora, izreći sigurnosnu mjeru u duljem trajanju i odrediti plaćanje toškova kaznenog postupka u višem paušalnom iznosu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju čl. 474. st. 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

U pravu je USKOk kada se žali zbog odluke o kazni i trajanju sigurnosne mjere, smatrajući da uvjetna osuda nije primjerena počinjenim kaznenim djelima, a sigurnosna mjera je izrečena u prekratkom trajanju.

 

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

Određujući vrstu i mjeru kazne, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

Prvostupanjski sud je optuženiku, olakotnim, cijenio njegovu neosuđivanost i potpuno priznanje svih kaznenih djela. Takvo cjelovito priznanje, donekle je skratilo i pojednostavilo kazneni postupak, s  obzirom na veći broj inkriminiranih kaznenih djela i broj svjedoka koje bi trebalo ispitati. Optuženik je iskazao žaljenje zbog učinjenog, a što je prvostupanjski sud ocijenio iskrenim iskazom. Radi se o ocu dvoje malodobne djece koje uzdržava i zbog čega je, trenutno, na radu u SR Njemačkoj. S obzirom na nezaposlenost supruge, mala primanja i kreditnu zaduženost, optuženikova obitelj je bila i jeste u teškoj materijalnoj situaciji. Prvostupanjski sud je cijenio i činjenicu što je ukupno pribavljena imovinska korist mala, a otegotnom okolnošću što je optuženik kaznena djela počinio kao policijski službenik. 

 

U pravu je USKOK kada u žalbi tvrdi da je sud podcijenio značaj otegotne okolnosti. Naime, optuženik je kao policijski službenik, u neposrednom kontaktu sa građanima, počinio više kaznenih djela kojima se ugrožava vladavina prava i sigurnost građana, kao temelj uređenog društva.

 

Zato je u pravu žalitelj da je za takve postupke policijskog službenika, trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

Prvostupanjski sud je, primjereno, utvrdio pojedinačne kazne zatvora, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, svrsi kažnjavanja i međusobnom odnosu počinjenih kaznenih djela. Međutim, s obzirom na okolnosti počinjenja svih ovih kaznenih djela, pogrešno je bilo izreći uvjetnu osudu. U konkretnom slučaju, jedino se bezuvjetnom  kaznom zatvora može izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Stoga je procijenjeno da se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine, može utjecati na počinitelja kako ubuduće ne bi činio kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Takvom će se kaznom, optimalno, ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

 

U pravu je USKOK kada tvrdi da je sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, koju je prvostupanjski sud izrekao uz uvjetnu osudu, odmjerena u prekratkom trajanju. Kao što je već navedeno, optuženik je narušavao povjerenje građana u postupanje policijskih službenika i time ugrožavao temelj uređenog društva.

 

Sigurnosnu mjeru je, stoga, potrebno izreći u trajanju koje je pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Na taj način će se otkloniti okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

 

USKOK nije u pravu kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, paušalna svota je, pravilno, određena s obzirom na složenost i trajanje postupka. Optuženik je lošeg imovnog stanja, a njegovo cjelovito priznanje kaznenih djela doprinijelo je i manjoj složenosti i kraćem trajanju ovog kaznenog postupka.

 

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 486. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 30. travnja 2020.