Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679
- 1 - III Kr 119/2019-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. B. R., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. B. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2018. broj K-568/18. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. ožujka 2019. broj Kž-41/2019-6., u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđ. B. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2018. broj K-568/18. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. ožujka 2019. broj Kž-41/2019-6., B. R. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11. te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je osuđ. B. R., po branitelju K. K., odvjetniku iz S. B., zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), koja je mogla utjecati na presudu. Predlaže preinačiti presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. ožujka 2019. broj Kž-41/2019-6., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08. – I., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.
Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđenici i njenom branitelju.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
Odredbom čl. 517. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.) je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.
Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Županijski sud u Slavonskom Brodu, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenica isticala u žalbi. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge te jasno izložio zašto smatra da žalba optuženice nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud počinio povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. – I., u vezi s čl. 468. st. 3. ZKP/08. – I., jer nije uzeo u obzir da osuđenica nije imala branitelja pa da zbog svoje neukosti nije bila sposobna shvatiti sve implikacije svojeg priznanja krivnje.
Iako takvi navodi, suglasno odredbi čl. 517. st. 2. ZKP/08. – II., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, jer osuđenica ovu, navodnu, povredu prava na obranu na raspravi, nije isticala u žalbi protiv prvostupanjske presude, ističe se podnositelju zahtjeva kako je osuđenici bilo stavljeno na teret kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11., za koje obrana po branitelju nije obvezna. Isto tako, nisu bili ispunjeni niti ostali uvjeti iz čl. 66. st. 1. ZKP/08. – I., za postavljanje branitelja po službenoj dužnosti. Odredbom čl. 72. st. 1. ZKP/08. – I. bilo je propisano da, kad obrana nije obvezna, okrivljeniku se može, na njegov zahtjev, nakon primitka rješenja o provođenju istrage odnosno podizanja optužnice za kaznena djela za koja se istraga ne provodi ili kada istraga nije provedena, do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka imenovati branitelj na teret proračunskih sredstava, ako su za to ispunjeni uvjeti u pogledu imovinskog stanja okrivljenika, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to opravdavaju. Iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da je osuđenica o tom pravu bila uredno poučena, uz dostavu optužnice. Iz raspravnog zapisnika od 20. prosinca 2018. proizlazi kako je osuđenica izjavila da je i pisanu pouku o pravima, koja je sadržavala i pouku o pravu na branitelja, uredno primila i razumjela.
Osuđenica nije zahtijevala postavljanje branitelja. U takvoj situaciji, sukladno citiranim odredbama ZKP/08. – I., nije bilo osnova postaviti branitelja po službenoj dužnosti, odnosno branitelja na teret proračunskih sredstava. Naime, kako to nisu nalagali interesi pravde, postupljeno je sukladno čl. 29. st. 2. alineja 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.) i čl. 6. st. 3. toč. c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.- ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).
Stoga nije ostvarena povreda prava na obranu na raspravi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. – I.
S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. – II., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. travnja 2020.
Ileana Vinja, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.