- 1 -              II Kž 167/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 167/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. Č., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. ožujka 2020. broj Kv I-6/2020. (K-24/2019.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog P. Č. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. Č., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 4. u vezi sa stavcima 1. i 3. te u vezi s člankom 34. KZ/11., te zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženog P. Č. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). Nadalje, određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja, ispitivati postoje li i dalje zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi P. Č. po branitelju, odvjetniku B. R., bez uvodnog isticanja žalbenih osnova, no, iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te, nadalje, prigovorima činjenične naravi. Žalbom predlaže da se pobijano rješenje „ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog državnog odvjetništva za produljenje istražnog zatvora odnosno sasvim podredno da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama i to istražnim zatvorom u domu ili mjerama opreza“.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da je propustio dati dostatne razloge o postojanju osnovane sumnje, kao temeljne pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora. Nasuprot navedenom, pobijanim je rješenjem jasno i dostatno, za ovaj stadij postupka, utvrđeno kako osnovana sumnja da je optuženik počinio sva ranije navedena, terećena mu kaznena djela, proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, koja je još 1. srpnja 2019. potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru (broj Kov-11/19.) i dokaza na kojima se ona temelji, slijedom čega ranije izložena bitna povreda odredaba kaznenog postupka pobijanim rješenjem nije počinjena. U odnosu na daljnje navode žalbe kojima se opširno iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza i iskaza ispitanih svjedoka, skreće se pozornost žalitelju da prvostupanjsko, a ni ovo drugostupanjsko vijeće, u ovom stadiju postupka nije ovlašteno analizirati i cijeniti vjerodostojnost i kvalitetu dokaza, o čemu će po dovršetku dokaznog postupka odlučivati raspravno vijeće.

 

              Nadalje, kada žalitelj ističe sljedeću bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, također iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdnjom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o mogućnosti, odnosno nemogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora drugim, blažim mjerama, on očito gubi iz vida činjenicu da je prvostupanjski sud, detaljno obrazlažući zbog čega produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nalazi i dalje nužnim, zaključno ustvrdio da se uslijed svega navedenog svrha istražnog zatvora ne može ostvariti kojom drugom, blažom mjerom.

 

Stoga, pobijanom odlukom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje neosnovano ukazuje žalitelj, dok ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene ni one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, iako optuženik navodima žalbe zapravo ne osporava po prvostupanjskom sudu utvrđene osobite okolnosti koje na strani optuženog P. Č. opravdavaju zaključak o realnoj i predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, valja dodati da potpuno osnovano i pravilno sud prvog stupnja, osim u brojnosti i težini sada terećenih mu kaznenih djela, ostvarenje istih nalazi u prethodnoj osuđivanosti optuženika. Naime, optuženi P. Č. je do sada u više navrata osuđen zbog imovinskih kaznenih djela (krađe i teške krađe). Pri tome, uz uvažavanje presumpcije nevinosti, na odluku o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora nije bez utjecaja činjenica da su kaznena djela za koja se on ovdje tereti, prema inkriminaciji, počinjena svega sedam mjeseci po ukidanju istražnog zatvora u kojem se optuženik nalazio tijekom postupka koji se protiv njega vodio pred Županijskim sudom u Zadru (K-10/17.) u kojem je nepravomoćnom odlukom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci zbog učina kaznenih djela teške tjelesne ozljede u pokušaju i razbojničke krađe.

 

              Na temelju izloženog, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da kod optuženika i dalje postoji realno predvidiva i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, čime je protiv njega opravdana i na zakonu osnovana daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Žalbom se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, odnosno da „nije naveo niti jednu novu okolnost koja bi predstavljala razlog daljnjeg produljenja istražnog zatvora“. Protivno tom žalbenom navodu, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

Jednako tako, protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji, uzimajući u obzir težinu inkriminiranih kaznenih djela, osobito kaznenih djela teškog ubojstva, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (optuženik se u istražnom zatvoru sada nalazi oko jednu godinu i pet mjeseci), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno.

 

Zbog svega navedenog, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u odnosu na optuženika i dalje ispunjene pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., time da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, mjera istražnog zatvora ne može svrhovito zamijeniti primjenom koje druge, blaže mjere, pa ni istražnim zatvorom u domu koji predlaže žalitelj.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.