1                            Poslovni broj: Gž-2100/2020-2

Poslovni broj: Gž-2100/2020-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., B. na M., K. P. S. 26, OIB:…, zastupanog po direktoru K. P., a ovaj po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženika K. J., A., L., L. S. 4/H2/1, zastupanog po punomoćniku E. Z., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-199/2019-15 od dana 31. svibnja 2019., dana 30. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-199/2019-15 od dana 31. svibnja 2019.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je održan na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 80,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od 1. ožujka 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 825,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. 

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.033,82 kune  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru pod poslovnim brojem Pl-74/2018 od 20. prosinca 2018. godine i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku K. J., A., L., L. S. 4/H2/1, da tužitelju B. d.o.o., B. na M., K. P. S. 26, OIB: …, isplati iznos od 80,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od 1. ožujka 2012. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana (točka I. izreke).

 

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku K. J., A., L., L. S. 4/H2/1, isplatiti tužitelju B. d.o.o., B. na M., K. P. S. 26, OIB: …, na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.858,82 kuna zajedno sa zakonskim kamatama tekućima od 31. svibnja 2019. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

Protiv te presude, pravodobno se žali tuženik, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 43/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijanu presudu preinačiti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naplatom usluga parkiranja na javnim parkiralištima na području G. B. na M. u iznosu od 80,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjenih od prvostupanjskog suda, kao niti ostvarenje žalbenog navoda bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi ukazuje.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da tužitelj obavlja djelatnost organizatora parkiranja na javnim parkiralištima na području G. B. na M., da je tužitelj dokazao da je s osnova korištenja javnog parkirališta na području G. B. na M. od strane tuženika, kao vlasnika vozila koje bilo parkirano na parkiralištima kojima upravlja tužitelj, zbog neplaćanja dnevne parkirne karte prema tužitelju nastalo dugovanje u iznosu od 80,00 kuna, te da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je podmirio navedeno potraživanje.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je održao na snazi citirani platni nalog.

 

U ovoj fazi postupka i dalje ostaje sporno pitanje nastupa zastare potraživanja. 

 

Naime, tuženik je tijekom cijelog postupka, kao i u žalbi, isticao kako bi se u konkretnom predmetu radilo o ugovoru o zakupu, slijedom čega bi zastara, sukladno odredbi članka 229. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) nastupila protekom tri godine od dana dospijeća obveze.

 

Nije osnovan žalbeni navod tuženika da se na predmetni pravni odnos primjenjuje zastarni rok od 3 godine, jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravnom odnosu najma ili zakupa već o potraživanju tužitelja radi isplate iznosa od 80,00 kn, nastalog s osnova neplaćene dnevne parkirališne karata, a na koje potraživanje se primjenjuje opći zastarni rok sukladno članku 225. ZOO-a. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tražbine tužitelja obzirom da je zastara utužene tražbine prekinuta prije isteka zastarnog roka od pet godina. Naime, predmetna tražbina je dospjela 1. ožujka 2012., a zastara je prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem kojega je javni bilježnik I. K. 17. lipnja 2016. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-14228/16, koje je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču pod poslovnim brojem Povrv-2654/17 od 05. prosinca 2017. stavljeno van snage te je platni nalog sadržan u istom ukinut, a prijedlog za ovrhu odbačen, što je i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-910/18 od 17. rujna 2018, te je tužitelj u daljnjem roku od tri mjeseca podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga sudu prvog stupnja, a sve sukladno članka 243. stavka 1. ZOO-a.

 

Slijedom navedenog, a obzirom da je Rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču - Parenzo pod poslovnim brojem Povrv-2654/17 od 5. prosinca 2017. godine, postalo pravomoćno dana 17. rujna 2018. godine, ima se smatrati da je zastara prekinuta podnošenjem prve tužbe, ovo jer je tužitelj ovaj postupak pokrenuo u ostavljenom mu roku od tri mjeseca, predajom tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga dana 17. prosinca 2018. godine, a kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

Međutim, ispitujući odluku o trošku, sadržanu u točki II. pobijane presude, utvrđeno je kako prilikom njenog donošenja, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Iz obrazloženja odluke o trošku proizlazi kako je tužitelju, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj: 142/12, 103/13, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa), dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.1.858,82 kune i to za sljedeće radnje: trošak zastupanja u cijelom prvostupanjskom postupku u visini od 500 kuna, uvećano za zatraženi PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 50,00 kuna, sudske pristojbe za rješenje o platnom nalogu u iznosu od 50,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 100,00 kuna te trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču u iznosu od 1.033,82 kune. 

 

Neosnovano je sud tužitelju priznao trošak prijevoda tužbe na njemački jezik, ovo jer  se, sukladno odredbi članka 103. ZPP-a pozivi, odluke i druga pismena upućuju strankama na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a prema odredbi članka 104. ZPP-a, stranke i drugi sudionici upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Također, sukladno Uredbi (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi u država članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000, prijevod na strani jezik vrši se tek ukoliko se stranka posluži svojim pravom iz odredbe 8. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 i odbije primitak neprevedenog pismena, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.              

 

Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti žalbu tuženika te preinačiti odluku o trošku, na način da se tužitelju, kao potreban, prizna trošak jednokratne nagrade sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 8. Tarife, uvećan za zatraženi PDV te trošak sudske pristojbe na tužbu sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 50,00 kuna, sudske pristojbe za rješenje o platnom nalogu u iznosu od 50,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 100,00 kuna, dakle ukupno 825,00 kuna.

 

Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, budući da je u istoj uspio u sporednom potraživanju u vezi kojega nisu nastali dodatni troškovi (članak 154. st. 3. ZPP-a).

 

Zbog svega gore navedenog, na temelju odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. a) izreke, a temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a riješeno je kao u točki I. b) izreke.

 

U Splitu 30. travnja 2020.