- 1 -              II-4 Kr 36/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II-4 Kr 36/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o prijedlogu optuženika od 20. travnja 2020. za prenošenje mjesne nadležnosti u predmetu Županijskog suda u Zadru broj K-28/2019., u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti.

 

Obrazloženje

 

Optuženi K. D. podnio je prijedlog za tzv. svrhovitu delegaciju u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi pred Županijskim sudom u Zadru pod brojem K-28/2019., po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od 31. kolovoza 2018., broj: K-DO-20/2018. zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih KZ/11.

 

              U prijedlogu optuženik, u bitnome, navodi da Županijski sud u Zadru nije u mogućnosti objektivno i pravično voditi ovaj kazneni postupak te iznosi razloge zbog kojih smatra da suci tog suda nisu nepristrani. Tako ističe da mu je postupkom raspravnog vijeća i suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Zadru, kada mu je, uz već izabranog branitelja koji je zbog opravdanih zdravstvenih razloga bio spriječen pristupati raspravi (respiratorni problemi" u vrijeme pandemije COVID-19), postavljen branitelj po službenoj dužnosti, onemogućeno pravo na osobni izbor branitelja te time pravo na obranu. Nadalje, optuženik prijedlogom tvrdi da mu je pravo obrane povrijeđeno i činjenicom što su rasprave zakazivane s vrlo kratkim vremenskim razmakom, zbog čega izabrani branitelj, uslijed zdravstvenih tegoba potvrđenih liječničkom dokumentacijom, nije mogao posjetiti optuženika u istražnom zatvoru sve u svrhu "dogovaranja obrane", što da također ukazuje na pristranost raspravnog vijeća jer govori o "imperativnoj želji" predsjednice vijeća da sudi u ovom kaznenom predmetu. Jednako tako, navedeno, po tvrdnji obrane, proizlazi i iz činjenice što je raspravno vijeće vršilo preslik spisa kako bi se rasprave mogle provoditi i kada se spis, po žalbi, nalazio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. U odnosu na ostale suce Kaznenog odjela Županijskog suda u Zadru, u prijedlogu se paušalno ističe njihova pristranost, koju predlagatelj vidi u činjenici da su "sudili i donosili odluke u stadijima koji su prethodili raspravi kao suci istrage, odnosno članovi kaznenog optužnog vijeća".

 

Stoga, smatrajući da ranije izloženo predstavlja važne razloge za prenošenje nadležnosti, predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da za vođenje ovog kaznenog postupka odredi drugi stvarno nadležan sud.

 

              Prijedlog nije osnovan.

 

              Prije svega valja navesti da je optuženik istoga dana podnio i zahtjev za izuzeće suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Zadru M. B.,  njegovog zamjenika suca M. G., nadalje, zahtjev za izuzeće raspravnog vijeća (sutkinje S. R. i sudaca porotnika M. G. i B. L.), kao i zahtjev za izuzeće ostalih sudaca Županijskog suda u Zadru. O svim ovim zahtjevima pravomoćno je odlučeno, i to rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2020. broj Su IV-148/2020-2, a u odnosu na zahtjev za izuzeće suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Zadru i njegovog zamjenika te rješenjem zamjenika suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Zadru od 24. travnja 2020. broj Su-173/20-4, a u odnosu na pitanje izuzeća članova raspravnog vijeća, koji je zahtjev odbijen, te ostalih sudaca Županijskog suda u Zadru, u odnosu na koje je zahtjev za izuzeće odbačen.

 

Razmatranjem izloženih rješenja jasno je da su spomenuti zahtjevi za izuzeće podneseni temeljem gotovo identičnih razloga i okolnosti zbog kojih optuženik sada predlaže prenošenje mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležan sud.

 

              Budući da je, dakle, o zahtjevu za izuzeće raspravnog vijeća, pravomoćno odlučeno i to na način da je zahtjev optuženika odbijen, dok se ovim prijedlogom ne nude drugi važni razlozi u smislu članka 28. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da prijedlog za delegaciju nadležnosti drugom sudu nije osnovan. Neovisno o tome valja naglasiti da paušalni navodi optuženika o navodnoj pristranosti predsjednice raspravnog vijeća, bez konkretiziranja jasnih razloga takvoj tvrdnji, izuzev činjenice žurnog postupanja u predmetu u kojem se optuženik nalazi u istražnom zatvoru (kada je žurnost u postupanju zakonska dužnost nadležnog suca), nemaju značaj važnih razloga koji bi opravdavali delegaciju mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležan sud.

 

Iz navedenih razloga nema uvjeta za prenošenje mjesne nadležnosti sukladno članku 28. stavku 1. ZKP/08. pa je prijedlog trebalo odbiti te riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 30. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.