- 1 -              III Kr 115/2019-6

Broj: III Kr 115/2019-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović-Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 153 st. 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. srpnja 2018. broj Kzd-55/2017-10 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 7. siječnja 2019. broj Kžzd-20/2018-6, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se zahtjev osuđenog I. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. srpnja 2018. preinačena presudom Županijskog suda u Vukovaru od 7. siječnja 2019. broj Kžzd-20/2018-6, osuđen je I. Š. zbog ukupno 19 kaznenih djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 153.  st. 1. i drugih KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci te mu je, sukladno čl. 51. KZ/11., primijenjena djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora u trajanju od jedne godine izvršiti, a ostatak kazne od jedne godine i jedanaest mjeseci neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od pet godina ne počini novo kazneno djelo te ako ne bude kršio tom presudom izrečene sigurnosne mjere iz čl. 69. i čl. 70. KZ/11.

              Osuđenik je po svom branitelju D. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. i partneri iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku "u dijelu koji se odnosi na odluku o krivnji i izrečenoj kaznenopravnoj sankciji", s prijedlogom da se "preispita pravomoćna presuda, a podredno preinači odluka o kaznenopravnoj sankciji na način da se ista ublaži i izrekne kazna zatvora u trajanju kraćem od jedne godine te da mu se ista zamijeni radom za opće dobro na slobodi ili da se izreke djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava bezuvjetni dio kazne u minimalnom zakonskom trajanju, a da se preostali dio kazne zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo". Ujedno se je zatražena odgoda izvršenja kazne do donošenja odluke o zahtjevu.

              Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.-I), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić je odgovorila na zahtjev osuđenika i predložila da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

              Osuđenik je po branitelju dostavio podnesak naziva "očitovanje na zaprimljeni odgovor" koji nije uzet u razmatranje, s obzirom da takvo pravo obrane ne proizlazi iz odredbe čl. 518. st. 4. ZKP/08.-I.

              Zahtjev nije osnovan.

              U zahtjevu se tvrdi da su sudovi "povredom okrivljenikovih prava na pravično suđenje izrekli previsoku kaznu". Smatra se da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.). jer je, suprotno čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) koja obrani garantira pravo na ispitivanje svjedoka optužbe te svjedoka obrane pod istim uvjetima, odbio neposredno ispitivanje svjedoka na raspravi kao i reprodukciju priloženih DVD snimki te fotografija radi identifikacije okrivljenika, a također odbio je provođenje novog psihijatrijskog vještačenja osuđenika vezano za utvrđeni psihički poremećaj froterizam, kako proizlazi iz psihološkog nalaza prof. M. Stoga su bitne činjenice vezano za identitet počinitelja, broj počinjenih kaznenih djela te stupanj ubrojivosti okrivljenika pogrešno i nepotpuno utvrđene, a prilikom odluke o kazni "nije uzet u obzir cjelokupni stav okrivljenog prema djelu".

              Tvrdnja zahtjeva da bi osuđeniku u postupku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje nije osnovana. Citiranim navodima zahtjeva, usprkos uvodno istaknutog zakonom dopuštenog osnova, zapravo se pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za dokazanost pojedinih kaznenih djela, identitet počinitelja i stupanj osuđenikove ubrojivosti tempore criminis, a sve u kontekstu vrste i visine pravomoćno izrečene kaznene sankcije.

              Prije svega, prvostupanjski sud je na raspravi od 23. ožujka 2018. prihvatio suglasan prijedlog stranaka i pročitao iskaze svih prethodno ispitanih svjedoka, sukladno čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. Budući da je rasprava tekla u kontinuitetu do 11. srpnja 2018., kada je dokazni postupak dovršen, naknadno izmijenjeni stav obrane o potrebi neposrednog ispitivanja svih punoljetnih oštećenica u svojstvu svjedoka nije od relevantnog utjecaja. Isto tako, nije bilo zapreke da prvostupanjski sud ocijeni i otkloni izmijenjenu obranu okrivljenika u kontekstu njegovog prvobitnog priznanja svih kaznenih djela na raspravi od 16. listopada 2017., što je valjano argumentirano u obrazloženju prvostupanjske presude, a time je izostala i potreba izvođenja drugih dokaza glede identiteta počinitelja (reprodukcija DVD snimki i fotografija).

              Što se tiče prijedloga obrane za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja optuženika, treba reći da sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze stranaka, već samo one koje ocijeni važnima za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja. Odluku o odbijanju ovog dokaznog prijedloga obrane prvostupanjski sud je valjano i jasno obrazložio, a o istom se očitovao i drugostupanjski sud povodom žalbe okrivljenika. Stoga se ne može zaključiti da bi osuđeniku tijekom postupka bila teško povrijeđena prava obrane u smislu čl. 468. st. 2. ZKP/08.

              Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva ne slaže s razlozima odbijanja njegovih dokaznih prijedloga, čime se, ustvari, pobijaju činjenična utvrđenja sudova mimo zakonom taksativno navedenih osnova u čl. 517. st. 1. ZKP/08.-I, temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti.

              Isto se odnosi i na navode zahtjeva kojima se polemizira s vrstom i visinom pravomoćno izrečene kazne i predlažu druge sankcije, koja utvrđenja su također činjenične prirode i ne mogu biti ovdje predmetom razmatranja.

              Konačno, promašeni su i navodi zahtjeva kojima se ukazuje na pogreške pri uračunavanju vremena koje je osuđenik proveo u istražnom zatvoru, sukladno čl. 54. KZ/11. Time se, ustvari, ističe povreda zakona iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08.-I, zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek također ne može podnijeti. Sve eventualne pogreške pri uračunavanju kazne mogu biti otklonjeni donošenjem posebnog rješenja u smislu čl. 180. st. 2. ZKP/08.-I

              Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08.-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. travnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.