Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kž-rz 5/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Kž-rz 5/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi opt. Ž. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2019. broj Kv-Rz-1/19-2 (K-Rz-3/12) o konvalidaciji pojedinačnih akata i odluka, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Odbija se žalba opt. Ž. D. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, pod točkom 1. na temelju čl. 86. st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) iz spisa predmeta izdvojen je dio "službenih zbeleški", pobliže označenih u izreci, iz priloženog spisa poslovni broj Ki-108/93 Okružnog suda u Kninu, pod točkom 2. na temelju čl. 1. i 2. Zakona o konvalidaciji ("Narodne novine" broj 104/97.) utvrđeno je da su pojedinačno akti, pobliže opisani u izreci, iz predmeta spisa pod posl. brojem Ki-108/93 koji se vodio pred Okružnim sudom u Kninu tzv. Republike Srpske Krajine, kao području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda sukladni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske. Pod točkom 3. utvrđeno je na temelju čl. 1. i 2. Zakona o konvalidaciji da je odluka donesena u predmetu Okružnog suda u Kninu posl. br. Ki-108/93 od 29. studenog 1994. kojom je obustavljena istraga protiv okr. M. R., Ž. D. i V. D. sukladna Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske.

 

Protiv točke 2. tog rješenja opt. Ž. D. je po branitelju I. B., odvjetniku iz R., podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da odbaci prijedlog državnog odvjetnika od 23. veljače 2016. za konvalidacijom dokaza i "utvrdi da isti nisu sukladni Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske."

 

Sukladno čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke iz Zakona o konvalidaciji i Uredbe za provođenje Zakona o konvalidaciji u predmetima sudbene naravi ("Narodne novine" broj 51/1998 - dalje: Uredba) za provođenje postupka konvalidacije akata iz točke II. izreke te je konvalidaciju navedenih akata ispravno i zakonski utemeljeno proveo.

 

Tvrdnja je žalitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za provođenje konvalidacije dokaza s obzirom da Uredbom uopće nije propisana mogućnost konvalidacije dokaza, već samo sudskih odluka. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti je osnovano stajalište prvostupanjskog suda izraženo u pobijanom rješenju da Zakon o konvalidaciji predviđa konvalidaciju pojedinačnih akata i odluka te da se dokazi iz sudskog postupka imaju smatrati pojedinačnim aktima u smislu tog Zakona, a time i konvalidirati. Takvo je stajalište u potpunosti u skladu i s ustaljenom sudskom praksom.

 

Žalitelj je također naveo da dokumentacija iz ranijeg postupka za koju je zatražena konvalidacija nije podobna za korištenje u predmetnom postupku jer je prikupljena protivno "temeljnim ustavnim pravima i obvezama i domaćim postupovnim pravilima koja su se primjenjivala", no bez navođenja ikakvih konkretnih dokaza za svoje tvrdnje. Prvostupanjski je sud postupak konvalidacije proveo uspoređujući način na koji su pojedine radnje provedene s postupovnim pravilima iz Zakona o krivičnom postupku koji je u Republici Hrvatskoj u to vrijeme bio na snazi i za svaki od pojedinih akata dao razumno i dostatno obrazloženje prihvaćanja njegove konvalidacije, pa stoga ovakvi općeniti navodi žalitelja nemaju utjecaj na zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te da njegovim ispitivanjem u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu