- 1 -              I Kž 438/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 438/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. svibnja 2019. broj K-3/2014, u sjednici održanoj 30. travnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oslobođeni su od optužbe da bi počinili: opt. D. B. kaznena djela iz čl. 246. st. 2. i čl. 249. st. 1. toč. 4. KZ/11. (toč. 1. izreke), opt. M. B. kaznena djela iz čl. 246. st. 2. u vezi s čl. 37. KZ/11. (toč. 2. izreke) i čl. 246. st. 2. KZ/11. (toč. 3. izreke). Istom je presudom opt. D. B. proglašena krivom zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 2. KZ/11. za koje je uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju devet mjeseci te zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca pa je optuženica na temelju  čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. opt. D. B. je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08. oštećeniku A. d.o.o. M. u stečaju, djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 110.580,91 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća do isplate, te se naloženo opt. D. B. da navedeni iznos u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude uplati oštećeniku, pod prijetnjom ovrhe, dok je sa ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. i 2. ZKP/08., opt. D. B. naloženo je podmirenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč.1., 6., 7. i 8. ZKP/08., i to troškova svjedoka 180,00 kuna, troškova stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije I. S. u iznosu od 8.600,00 kuna i troškova stalnog sudskog vještaka za računalnu tehnologiju i kriminal G. N. u iznosu od 16.959,32 kuna, kao i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, dok, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., ostali troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08., te nužni izdaci opt. M. B. i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je opt. M. B. po branitelju I. Lj., odvjetniku iz D.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Osuđujući dio prvostupanjske presude državni odvjetnik pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. (u žalbi pogrešno naveden čl. 469. st. 1. toč. 11. ZKP/08.) „...budući da postoji proturječnost koja se odnosi na razloge o odlučnim činjenicama.“ i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Proturječnost obrazlaže  time što je prvostupanjski sud u presudi naveo da ukupni manjak trgovačkog društva A. d.o.o. prouzročen kaznenim djelom optuženice iznosi 265.129,08 kuna, ali je potom utvrdio da je optuženica sebi pribavila protupravnu imovinsku korist od 110.580,91 kuna, te se „...u obrazloženju ne navodi zbog čega prvostupanjski sud smatra da D. B. nije prisvojila i preostali iznos manjka, a navodi se da se ne može utvrditi odakle i taj iznos manjka, jer nema kartica za pojedini artikl robe.“ Pri tome, u okviru istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, upire na informatičko vještačenje prema kojem je utvrđeno manipuliranje podacima u računalu odnosno brisanje artikala što predstavlja razloge zbog kojih nema kartica za pojedine artikle „...a sve kako bi se prisvojila protupravna imovinska korist.“, u čemu nastavno u žalbi nalazi da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Prema sadržaju žalbenih navoda državni odvjetnik ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala pa u suštini prevalentno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni. Kako je to i naznačeno u žalbi, prvostupanjski sud je korektno reproducirao nalaz i mišljenje računovodstveno financijskog vještaka u odnosu na ukupno utvrđeni manjak robe od 265.129,08 kuna, time da je prema utvrđenju i jasno iznesenoj argumentaciji prvostupanjski sud (str. 12, treći odlomak) našao dokazanim da je optuženica za sebe prisvojila samo dio navedenog iznosa i to onog koji se mogao utvrditi putem računa naplaćenih u gotovini.

 

Nadalje, u odnosu na osporavanje pravilnosti utvrđene činjenice visine pribavljene imovinske koristi terećenim kaznenim djelom, valja istaknuti da je u nalazu i mišljenju  računovodstveno financijskog vještačenja naznačeno da se od ukupnog manjka robe u vrijednosti  od 265.129,08 kuna (vrijednost robe za koju nije položen utržak),  dio u visini od 110.580,81 kuna odnosi na manjak koji je nastao na način da su napisani ručni računi koji nisu evidentirani u poslovnim knjigama, dok se za ostali dio manjka ne može utvrditi kako je nastao jer nema kartica robe. Što se tiče ručnog pisanja računa i nastanka manjka od 110.580,81 kuna prvostupanjski sud je, na temelju personalnih dokaza i provedenih vještačenja, pravilno utvrdio dokazanim upravo taj način kriminalnog postupanja optuženice koji je i rezultirao pribavljenom koristi u navedenom, a ne terećenom iznosu.

 

Pored toga valja posebno istaknuti da je državni odvjetnik u činjeničnom opisu kao radnju počinjenja kaznenih djela iz čl. 233. i čl. 279. KZ/11. naznačio upravo samo ovaj način kriminalnog postupanja, dakle izdavanje rukom pisanih računa sa manje obračunatim popustima i prodajom robe po višim cijenama uz odgovarajuću izmjenu šifri proizvoda u računalu i poslovnim knjigama „..nakon čega je  iznos koji predstavlja razliku u cijeni između određenog popusta i manje obračunatog popusta, odnosno iznos koji predstavlja razliku između cijena proizvoda, zadržala za sebe ...“.

 

Slijedom navedenog neosnovana je žalba državnog odvjetnika u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude.

 

Oslobađajući dio prvostupanjske presude državni odvjetnik pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (potonje kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja).

 

U odnosu na kaznena djela iz toč. 1. i 2. prvostupanjske presude žalitelj ne osporava da prema nalazu i mišljenju financijskog vještačenja optuženicima D. B. i M. B. „...zbirno nije vraćeno pozajmica u iznosu od 162.032,97 kuna...ali je činjenica da su pozajmice ponaosob knjižene i kao takve se trebaju i vraćati.“, dok u odnosu na kazneno djelo iz toč. 3. presude smatra kako uplate u korist trgovačkog društva A. d.o.o. odnosno njegovih dobavljača opt. M. B. ne oslobađa odgovornosti jer se radilo o uplatama nakon utvrđenih nepravilnosti u poslovanju.

 

Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja dokaznu građu argumentirano i valjano ocijenio, pravilno utvrdio činjenično stanje i s pravom zaključio kako nije dokazano da su optuženici počinili djela za koja se optužuju.

 

Naime, nije sporno da je u inkriminiranom razdoblju na ime povrata pozajmica isplaćeno opt. M. B. ukupno 545.848,15 kuna, dakle 279.028,20 kuna više od stvarnog duga trgovačkog društva prema ovom optuženiku. Isto tako žalitelj ne osporava da je osim opt. M. B. i opt. D. B. dala pozajmice trgovačkom društvu u iznosu od 441.061,17 kuna koje joj nisu vraćene te da, gledano zbirno, trgovačko društvo optuženicima nije vratilo pozajmica  u iznosu 162.032,97 kuna. Kada se ove činjenice dovedu u vezu s obranom optuženika, da se  suštinski radilo o zajedničkim pozajmicama supružnika i formalnom propustu u postupku knjiženja osnovano je sud prvog stupnja ocijenio da nedostaju dokazi o subjektivnom elementu kaznenih djela, namjeri za pribavljanjem protupravne imovinske koristi.

 

Jednako tako, opt. M. B. je prenošenje prava na zakupljenom prostoru sa TD A. d.o.o. na pok. I. B. opravdao potrebom podmirenja dugova dobavljačima jer je račun TD bio blokiran. Budući da je prema nalazu i mišljenju vještaka obrana potvrđena te su uplate vršene prije podnošenja kaznene prijave to je s pravom prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano dolusno postupanje opt. M. B. u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi drugome, a na štetu TD A. d.o.o.

 

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz  čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII), trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. travnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.